Nemoj !
– Ma božije ti kiše brajo, šta je ovo? – razrogači se Lujo gledajući u bujicu tijela što navirahu iz autobusa koji su netom pristigli. – E niste i vliko imali ni kad ste vaktile dilili libre i medalje –…
– Ma božije ti kiše brajo, šta je ovo? – razrogači se Lujo gledajući u bujicu tijela što navirahu iz autobusa koji su netom pristigli. – E niste i vliko imali ni kad ste vaktile dilili libre i medalje –…
Nakon tri godine planinarenja po Biokovu i okolnim bosansko-hercegovačkim planinama, osjetio sam da je vrijeme za nešto više…
Preda mnom se uzdignula stijena, gotovo ravna ploča, strašeći u meni želju da je pokušam svladati. Jednom sam ja, Chuang Chou, sanjao da sam leptir i bio sam sretan i posve zadovoljan sa sobom, no nisam znao da sam Chou.…
Kraj je promjenjivog i prohladnog svibnja, točnije Dan državnosti i jedan atmosferski “uredan” dan stvoren za boravak u prirodi, za uspon na našu ljepoticu Bijakovu.
Prozelenila, prolistala, procvjetala, propjevala Bijakova. Puna je života i poleta koji izbija iz svih njenih pora: iz dubina jama i ledenica, s vidika bezbrojnih vrhunaca, u trku stada divokoza i muflona, u nepredvidljivu letu bezbrojnih leptira, u čarobnom sjaju cvjetova…
Već dugo je u meni želja da provedem noć u planini. Često puta pri pogledu na Biokovo, u sumrak, zaželim da sam tamo, visoko, u tišini, izvučen na trenutak od svega što nam priječi da zavirimo iza zaključanih vrata u…
Dok mu se približavamo, gledam ga onako silnog i moćnog, uzdignutog iznad svih uokolo, izabranog od Bogova da svjedoči Tvorca za one koji imaju oči da vide. Gotovo uvijek pri susretu sa njim zatitra u dubinama duše, uz bljesak slutnje…
Na poziv našega starog planinarskog prijatelja i moga kuma Ante Šarića iz Tučepa tijekom 2. i 3. ožujka 2002. god. bili smo njegovi gosti na Biokovu…
Zabijelila Bijakova zaodjenuvši se poput kakve snježne kraljice iz bajkolikih prizora. Duboki je snijeg prekrio sve, iznenadivši i zimogrizna stabla maslina kojih ovdje – u Rastovcu, malenom seocetu podno zapadnog dijela planine – ima u neuobičajenom broju.
Izronivši pred našim očima, golemo Biokovo ušutka načas naše glasove dok smo pogledima prelazili preko znanih nam i neznanih staza, padina, uvala i brežuljaka, mameći nas izazovno poput stasite djevojke uređene za lov na zamamne poglede.