Dok mu se približavamo, gledam ga onako silnog i moćnog, uzdignutog iznad svih uokolo, izabranog od Bogova da svjedoči Tvorca za one koji imaju oči da vide. Gotovo uvijek pri susretu sa njim zatitra u dubinama duše, uz bljesak slutnje…
Na poziv našega starog planinarskog prijatelja i moga kuma Ante Šarića iz Tučepa tijekom 2. i 3. ožujka 2002. god. bili smo njegovi gosti na Biokovu…
Zabijelila Bijakova zaodjenuvši se poput kakve snježne kraljice iz bajkolikih prizora. Duboki je snijeg prekrio sve, iznenadivši i zimogrizna stabla maslina kojih ovdje – u Rastovcu, malenom seocetu podno zapadnog dijela planine – ima u neuobičajenom broju.
Izronivši pred našim očima, golemo Biokovo ušutka načas naše glasove dok smo pogledima prelazili preko znanih nam i neznanih staza, padina, uvala i brežuljaka, mameći nas izazovno poput stasite djevojke uređene za lov na zamamne poglede.