{"id":66,"date":"2009-04-15T18:26:43","date_gmt":"2009-04-15T16:26:43","guid":{"rendered":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/2009\/04\/15\/nemoj\/"},"modified":"2023-07-26T20:11:55","modified_gmt":"2023-07-26T18:11:55","slug":"nemoj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/2009\/04\/15\/nemoj\/","title":{"rendered":"Nemoj !"},"content":{"rendered":"

\"sv_Ilija_foto\"<\/span>– Ma bo\u017eije ti ki\u0161e brajo, \u0161ta je ovo? – razroga\u010di se Lujo gledaju\u0107i u bujicu tijela \u0161to navirahu iz autobusa koji su netom pristigli.<\/span><\/p>\n

– E niste i  vliko imali ni kad ste vaktile dilili libre i medalje – nastavlja Lujo obra\u0107aju\u0107i se Mati, prisje\u0107aju\u0107i ga na posljednje ovakvo veliko okupljanje jo\u0161 u zajednici “bratstva i jedinstva” kada smo jedan uspon na vrh Bijakove zapo\u010deli evociranjem uspomena na velikane “narodne revolucije”. <\/span><\/p>\n

– Unda ste i’ mamili armonikom i spizom na vrvu, a \u0161ta ste spremili ove ture prijatelju? – pecka Lujo i dalje.- A moj Lujo unda si nas brte lipo \u010dastio i tepa nam : <\/span><\/p>\n


\n
\n<\/span><\/p>\n

\u201eAjte drugovi jednu rakiju lak\u0161e \u0107e te iza\u0107, ajte drugovi \u0161togod zamezit!… – uzvra\u0107a Mate ujed – pa se to pro\u010dulo i u ovoj vlasti te navalio svit vidit  jel se ukvasilo vino u druga Luje!<\/span><\/p>\n

– \u00d0ava ti jezik odnijo, be\u0161tijo. – smje\u0161ka se Lujo – ma ozbiljno te pitam, \u0161ta je ovo danas? Koji je razlog?…
\n– Eno ti razloga moj Lujo – kumi Mate u Lukicu koji se \u201erazletio” uokolo provjeravaju\u0107i je li sve spremno za polazak.
\n– Ne razumin?!… –
\n– Ma \u0161ta \u0107u ti pri\u010dat moj Lujo – novi presjednik dru\u0161tva! Vratio nam se \u010dovik sa \u0161tudija; mlad, \u0161esan, profe\u0161ur – oran za rada! Navala na njemu \u017eenskadije ko nomande na cukar, a di su \u017eenske, tute se i mu\u0161ki kupe , i eto kumi\u0107u, ukupi\u0161e se tri autobusa.
\n– Pa more li on to jadan podmirit sve?
\n– A \u010duje\u0161 rodija\u010de nismo ni mi jo\u0161 za bacit!
\n– Ajde sto\u0111avle ne manitaj – podviknu Lujo za Matom koji se po\u017euri za kolonom \u0161to se uputila uzbrdo.                  
\nIdemo na vrh Bijakove. U dru\u0161tvu su bile smjene i ovim putem promoviramo novog predsjednika. \u201eIskoristili” smo njegov rad u \u0161koli i tako privukli dana\u0161nje mno\u0161tvo nadaju\u0107i se da \u0107e netko i zavoljeti ovo, te mo\u017eda ozbiljno i planinariti s nama.
\nVidim po manjkavoj opremi da je ovo mnogima prvi susret sa planinom i bit \u0107e potrebno pomo\u0107i kada po\u010dnu problemi. Mi stariji razbacasmo se po koloni tako da imamo donekle nadzor nad mla\u0111arijom.
\nOsvr\u0107em se tra\u017ee\u0107i uzaludno pogledom neke prijatelje bez kojih ovakve svetkovine nisu mogle pro\u0107i.
\n– \u017dalosno je kako neki ljudi mogu \u017ertvovati dugogodi\u0161nja prijateljstva radi banalnih stvari – \u010dita mi misli Jole, aludiraju\u0107i na na\u0161e nedavne ra\u0161omone u svezi preregistriranja dru\u0161tva.
\n– Evo im, evo, svi su pozvani da pomognu danas! … – nastavlja, pun \u017eu\u010di, misle\u0107i na one koji se na godi\u0161njim skup\u0161tinama sjete kako su nekad planinarili i onda dijele lekcije. Shva\u0107ao sam njegovu gor\u010dinu koja je proizlazila iz \u010dinjenice da je za planinu spreman \u017ertvovati gotovo sve; dru\u0161tvo je i opstalo zahvaljuju\u0107i njemu, a opet, do\u017eivjeti da te napadaju i pi\u0161u peticije protiv tebe…
\nMoram priznati kako sam se zanosio misle\u0107i da \u0107e ljubav prema planini ipak prevladati, ali evo, vidim da je samova\u017enost kod nekih ljudi nepremostivo velika.
\n– Vidite li onu malu, momci? \u017diva vatra! – protutnji Bili kraj nas fiksiraju\u0107i zanosnu plavojku podalje, ispred nas.
\n– E uvik ti je isti!… – nasmijasmo se uglas odagnaju\u0107i tra\u010dke maloprija\u0161njeg tmurnog raspolo\u017eenja.
\nStaza iz Mili\u0107a prema vrhu, sv. Juri je utabana i te\u0161ko se mo\u017ee pogrije\u0161iti, tako da su neki unato\u010d dozivanjima \u201enalo\u017eili” uzbrdo takmi\u010de\u0107i se me\u0111usobno tko \u0107e prvi na vrh. Drugi su pak, \u017eurili za njima nadaju\u0107i se da \u0107e oni ispred posustati i eto prilike da oni budu prvi. Tre\u0107i (a zapravo treba re\u0107i tre\u0107e) su oko Lukice; natje\u010du se tko \u0107e biti ljubazniji sa Redom i Kevikom – prekrasnim  sibirskim haskijima koje su ovom prilikom poveli on i Vele. Za njima mi ostali, svatko svojim tempom i svojim dru\u0161tvom.
\n– Ajme jesu lipi, profesore! Ajme ba\u0161 su simpa, profesore! Ajme profesore i ja bih nabavila jednoga – do\u010dekuje nas Bili koketnim imitiranjem djevojaka koje su svu pa\u017enju posvetile psima i njihovim gospodarima.
\nRazastiremo se pokraj njega odbacuju\u0107i rusake, tra\u017ee\u0107i ugodu u hladovini bukava \u0161to natkrili\u0161e svoje grane nad malenim zaravankom sa dva kamenom ozidana bunari\u0107a. O\u0107ijeski bunari. I dok gledam mla\u0111ariju kako baca i uru\u0161ava kamenje  i muti vodi u bunarima, unato\u010d molbama da to ne \u010dine, proleti  mi gotovo neprimjetan smije\u0161ak preko usana promatraju\u0107i obrazac koji se ve\u0107 tisu\u0107lje\u0107ima ponavlja. Smije\u0161ak je bio upu\u0107en onom faraonskom slu\u017ebeniku koji je prognozirao skori kraj svijeta jer su mladi razuzdani. Smije\u0161ak je bio i podsje\u0107aj na naivnost usplamtjele mladosti koja se burno protivi autoritetima i konformisti\u010dkim obrascima, \u017eeli revoluciju, \u017eeli ru\u0161iti idole kojima se klanjaju stariji i onda, shva\u0107aju\u0107i svoju nemo\u0107, isfrustrirana: \u0161ara po zidovima, ru\u0161i klupe po parkovima, razbija stakla ili kao sada \u201emu\u010di ove bunare koji jo\u0161 Rimljane pamte. Smije\u0161ak je bio i izraz nemo\u0107i da se prenese tako jednostavna poruka – ne \u010dinite to!
\nPrisje\u0107am se jedne, mislim, SF pri\u010de o planeti na kojoj bi se radoznali namjernik prekr\u0161iv\u0161i nekakvo pravilo  (na\u017ealost ne sje\u0107am se koje!) transformirao u biljku – tijelom, a zadr\u017eavao du\u0161u. Pretvoren tako u biljku, s u\u017easom bi shvatio da su i sve druge biljke oko njega – ljudi, koji su kao i on pali u zamku. Pri\u010da zavr\u0161ava scenom, u kojoj, na planetu nailazi novi radoznalac i pribli\u017eava se mjestu gdje ga \u010deka zamka, a sve biljke-ljudi uzaludno poku\u0161avaju prenijeti poruku – nemoj!
\nNemoj! – odzvanjalo je i u meni dok sam na stazi, kojom  se uskoro zaputismo dalje, gledao odba\u010dene tragove civilizacije: plasti\u010dne boce, tetrapak pakovanja ili najlonske vre\u0107ice.
\nNemoj! – molila je uzaludno i Bijakova. Sjeti se Atlantide, Lemurije, Mu naroda koji nestado\u0161e u kataklizmi\u010dnoj srd\u017ebi maj\u010dice Zemlje.
\nNemoj! – \u0161u\u0161talo je li\u0161\u0107e, \u0161u\u0161kale trave i ponavljale ptice, ali njihov vapaj izgubi se u \u017eamoru tijela opijenih mlado\u0161\u0107u.  
\nNemooj! – zakikota djevojka ispred nas odgovaraju\u0107i na \u0161tipkanje smjelog vr\u0161njaka.
\nHm,… pa da! Tako i mora biti!… Ni Sidarta nije odmah prepoznao mudraca u Vasudevi. Bile su potrebne godine i godine lutanja iz uloge u ulogu, od u\u010denja do u\u010denja, dok se nije skrasio uz starog splavara. Mo\u017eda sam prestrog kad tra\u017eim od mladosti da bude ne\u0161to drugo, jer, zapravo nam i ne preostaje ni\u0161ta do igrati dodijeljene uloge i truditi se maksimalno, ma kako malena uloga bila, ne bi li nas \u201evrhunski re\u017eiser” zapazio i uvrstio u va\u017eniju predstavu.             
\nI zato, smije\u0161io sam se ponovno onom faraonskom slu\u017ebeniku gledaju\u0107i kasnije, na vrhu, kako  Lukica obilazio skupinu po skupinu dijele\u0107i – nemoj!… – poku\u0161avaju\u0107i tako obuzdati proplamsaje nesta\u0161tva.
\n– Ma nabavit \u0107u i ja \u0161togod be\u0161tije… – komentira Bili na glas, kao za sebe, gledaju\u0107i umilne poglede upu\u0107ene predsjedniku.
\n– More\u0161 Imenjakovu Lanu.
\n– De, de \u0106elebija, zapi\u0161i to! Nemoj da ti vali, ki unda kad si me u rakija\u0161a metnijo – \u201eponi\u017eava” me Bili imenom osmanlijskog putopisca iz 17. st. Evlije \u0106elebije, tobo\u017ee uvrije\u0111en \u0161to sam plemenite haskije pretpostavio seoskom mje\u0161ancu.
\n– Nemoj me brte vi\u0161e me\u0107at u te svoje libre…
\n– E nemoj i ti s tim – nemoj! – puna ga je danas  Bijakova!…<\/p>\n

Ivica Marijanovi\u0107
\n<\/span><\/strong><\/p>\n

<\/span><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

– Ma bo\u017eije ti ki\u0161e brajo, \u0161ta je ovo? – razroga\u010di se Lujo gledaju\u0107i u bujicu tijela \u0161to navirahu iz autobusa koji su netom pristigli. – E niste i  vliko imali ni kad ste vaktile dilili libre i medalje – nastavlja Lujo obra\u0107aju\u0107i se Mati, prisje\u0107aju\u0107i ga na posljednje ovakvo veliko okupljanje jo\u0161 u zajednici […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[32,18,19],"class_list":["post-66","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-zapisi","tag-nemoj","tag-vijesti","tag-zapisi"],"blocksy_meta":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29212,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66\/revisions\/29212"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}