{"id":64,"date":"2009-04-15T18:25:03","date_gmt":"2009-04-15T16:25:03","guid":{"rendered":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/2009\/04\/15\/mont-blanc-1990\/"},"modified":"2023-07-26T20:12:01","modified_gmt":"2023-07-26T18:12:01","slug":"mont-blanc-1990","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/2009\/04\/15\/mont-blanc-1990\/","title":{"rendered":"Mont Blanc 1990."},"content":{"rendered":"

\"MB_Pano\"<\/span>Nakon tri godine planinarenja po Biokovu i okolnim bosansko-hercegova\u010dkim planinama, osjetio sam da je vrijeme za ne\u0161to vi\u0161e…<\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

<\/p>\n

Negdje u to vrijeme Jo\u0161ko se pridru\u017eio Makaranima prilikom uspona na Mont Blanc, ali se nije popeo na sam vrh zbog problema sa sko\u010dnim zglobom kojega je netom prije ozlijedio na basketu. Po povratku je rekao da \u0107e se dogodine ponovo vratiti, ali s nekim iz Imotskog. Dio priprema je po\u010deo u studenom ’89., a izveli smo i nekoliko zimskih uspona na Biokovo, da bi \u0161to bolje osjetili snijeg i led koji nas \u010dekaju za uspona. U travnju ispunjavamo formulare za dobivanje ulazne vize u Francusku, a Jo\u0161ko jedan svoj slu\u017ebeni put u Zagreb koristi da vize predigne u konzulatu, \u010dime smo rije\u0161ili papirnate probleme oko odlaska. Ja naru\u010dujem iz Slovenije ko\u017ene gojzerice koje me puno ko\u0161taju, ali su se u kombinaciji sa dva para termo \u010darapa na Mont Blancu pokazale odli\u010dne, a kako i ne bi kad su ru\u010dni rad. U svibnju po\u010dinjemo s opse\u017enim pripremama, poku\u0161avaju\u0107i na\u0107i bar nekog sponzora, ali sve se zavr\u0161ava na Borisu Rebi\u0107u, koji nam tiska prigodne naljepnice. Ne\u0161to opreme posu\u0111ujem od Pere Vlaj\u010di\u0107a, a Stipe Bo\u017ei\u0107 nam \u0161alje ne\u0161to kra\u0107e alpinisti\u010dko u\u017ee.  27. srpnja je posljednja provjera kondicije i aklimatizacijski trening. Uspinjemo se s lako\u0107om na 2217 m visoki vrh Dobra Kosa na \u010cvrsnici, a s kondicijom smo sasvim zadovoljni i posljednji dio puta pretr\u010dimo.
\n28. srpnja ujutro sla\u017eem kompletnu opremu u jedan kut sobe i nakratko provjerim sve. Uskoro Jo\u0161ko sti\u017ee u kontrolu. Poslijepodne kupujemo svu hranu za desetak dana. Trudimo se da  bude \u0161to raznovrsnija i bogatija vitaminima i mineralima. 29. srpnja ma\u017eem gojzerice kremom i vje\u017ebam vezanje dereza. Poslijepodne malo protr\u010dim, tek da opustim mi\u0161i\u0107e. Uve\u010der se odmaram, mislima u Chamonixu.<\/span><\/p>\n

PONEDJELJAK 30. srpnja
\nKona\u010dno je do\u0161ao taj dan putovanja, a Jo\u0161ko i ja smo nervozni, najvi\u0161e zbog paklene vru\u0107ine i dugog puta koji je pred nama. Spremamo na\u0161eg Yuga lagano pakiraju\u0107i stvari, a javlja se ono isto, klasi\u010dno pitanje – Jesmo li ne\u0161to zaboravili? Kona\u010dno kre\u0107emo u 14.30, \u010deka nas 1200 km puta kroz tri dr\u017eave. Za vrijeme puta je bilo strahovito vru\u0107e, pa smo \u010desto stajali negdje u hladovini da se osvje\u017eimo. Ve\u010derali smo na Vratniku, a onda je lagano zahladilo i bilo je ugodno. Oko 22 sata smo stigli na Kozinu i jurimo u obli\u017enji kamp, a na rampi pi\u0161e – Prijavite se na recepciju ! “Ho\u0107emo, kako ne. Malo sutra”. Ja iska\u010dem iz auta, podi\u017eem rampu, a Jo\u0161ko jurnu unutra. Odmah postavljamo \u0161ator, \u0161to ba\u0161 i nije jednostavno po no\u0107i, ali nekako uspijevamo. Uzimamo prostirke i vre\u0107e, a odmah zatim tvrdo zaspemo. Nedugo zatim probude nas jaki udari kapi od \u0161atorsko krilo, pa zaklju\u010dismo da \u0107e biti nevere.<\/p>\n

UTORAK 31. srpnja
\nOko sedam sati budi me kap ki\u0161e koja je pala na moje \u010delo. Budim Jo\u0161ka i primje\u0107ujemo da \u0161ator lagano proki\u0161njava. Onako pospani izlazimo po jakoj ki\u0161i, a Jo\u0161ko ustanovi da neradi ni brava od prtlja\u017enika na Yugu. Krasno! Da ne tro\u0161imo \u017eivce jo\u0161 na po\u010detku ostavljamo sve tako i \u017eurimo u motel na kavu. Uz hranu koja nam je ostala od ju\u010der \u010dekamo da ki\u0161a prestane, \u0161to i bi tek oko deset sati. \u0160ator je cijeli mokar i takvog ga ne mo\u017eemo staviti u auto s ostalim stvarima. Jo\u0161ko ne\u0161to mrmlja i spominje Poljsku koja je ovaj \u0161ator proizvela. Ubrzo nakon toga stvari kre\u0107u nabolje. Naglo se razvedrava i sunce opet pr\u017ei \u0161to koristimo i su\u0161imo \u0161ator na parkirali\u0161tu, a Jo\u0161ku uspijeva popraviti bravu. Ja bezuspje\u0161no poku\u0161avam nazvati svoje u Imotskom, ali vezu nikako ne uspostavljam. Iza podne se polako pakiramo. Iako je jo\u0161 vla\u017ean ukrcavamo i \u0161ator, a nedugo zatim nastavljamo put. Na granici popunjavamo formulare za fotoaparate, a nakon toga jurimo Italijom. Iako vozimo punim gasom gledaju na nas kao da smo izvanzemaljci i pomalo se podsmjehuju. To nas ne smeta da oko Venecije ru\u010damo preostalu koko\u0161inu i \u0161nicele. Poslijepodne se asfalt ponovo u\u017eario, pa je voziti se prava pokora i \u010desto stajemo radi osvje\u017eenja, a i zbog pla\u0107anja visokih taksi za kori\u0161tenje autoputa. Oko devet nave\u010der prolazimo kroz dvanaest kilometara duga\u010dki tunel ispod Mont Blanca i ulazimo u Francusku, a nedugo zatim u Chamonix. Na ulazu stoji natpis “Dobro do\u0161li u svjetski centar alpinizma i skijanja”. Prvo \u0161to sam primijetio bio je ledenjak Bossons obasjan nekom crvenkastom svjetlo\u0161\u0107u. To je bio odbljesak svjetala automobila jer upravo sa izlazom iz tunela zavr\u0161ava i taj poznati ledenjak svoj silaz u dolinu skoro u sam Chamonix. U tom trenutku u\u010dinio mi se prekrasan, ali i opasan. S obzirom da u obli\u017enjem kampu nije bilo mjesta ostavljamo auto na parkirali\u0161tu i odlazimo na \u0161etnju gradom. Koristim priliku da se javim ku\u0107i, a oko pono\u0107i poku\u0161avamo zaspati u autu.      <\/p>\n

SRIJEDA 1. kolovoza
\nBudim se prvi i zapisujem pone\u0161to u dnevnik. Jo\u0161ko se budi uko\u010dena vrata, ali ipak odlazimo u kupovinu. Za doru\u010dak spremamo Yassinu gotovu hranu. Svaka \u010dast njenom vitaminskom i energetskom u\u010dinku, ali smo vrlo brzo pre\u0161li na kruh i med. Nakon doru\u010dka odlazimo u kamp i sad smo bolje sre\u0107e. Mjesta ima pa odmah postavljamo \u0161ator da se su\u0161i i odlazimo ponovo u grad. Posje\u0107ujemo prodavaonice alpinisti\u010dke opreme kojih ima na svakom koraku. Uglavnom gledamo i divimo se novim modelima, a kupujemo samo po \u010delnu lampu koje \u0107e nam trebati prilikom uspona koji je previ\u0111en po no\u0107i. Za ru\u010dak na malom plinskom kuhalu spremamo juhu, jedemo salamu i pijemo Cedevitu. Kasnije ja perem lonce \u0161to ba\u0161  i nije zahvalan posao jer smo zaboravili kupiti neko sredstvo za pranje. Poslijepodne se vrijeme pogor\u0161ava i vuku se oblaci, pa sa strahom svako malo pogledavamo u nebo. Ipak odlazimo u grad i posje\u0107ujemo \u010duveni alpski muzej, a poslije opet obilazimo izloge i divimo se raznovrsnoj opremi.
\nRaspitujem za vrijeme i svi me uvjeravaju da \u0107e vrijeme idu\u0107ih dana biti dobro. Svi dobro govore engleski pa se nekako snalazimo, a po\u0161to Jo\u0161ko zna vi\u0161e ruski, slu\u017ebeni tuma\u010d sam ja. Predve\u010der dolaze Makarani Ante i Bocko i razapinju \u0161ator do na\u0161eg. Stigli su autobusnom linijom Zagreb – Pariz. Zajedno spremamo ve\u010deru – slaninu s jajima uz francuski kruh, pivo i Cedevitu. Poslije ve\u010dere Makarani odlaze u grad u \u0161oping, a ja ponovo perem tave, ali ovaj put sa svim \u0161to je potrebno. Ubrzo smo opet svi skupa i po\u010dine zafrkancija gdje prednja\u010di Ante. Oko pono\u0107i nas uzbuni lagana ki\u0161ica, za razliku od Makarana koji imaju izvanredan \u0161ator, a Jo\u0161ko se hvata za glavu – Zar opet ? Na sre\u0107u ki\u0161a uskoro prestaje i mi kona\u010dno zaspemo.<\/span><\/p>\n

\u010cETVRTAK 2. kolovoza
\nOsvanuo je predivan dan i odluka glasi – IDEMO. Dvojica najiskusnijih Ante i Jo\u0161ko se odlu\u010duju za uobi\u010dajeni smjer preko Aiguille du Goutera i grebena Bosses. Polako pakiramo stvari koje smo razvrstali jo\u0161 ju\u010der. Naprtnja\u010de su olovne, tko \u0107e sve izvu\u0107i do vrha. Bocko usput kupuje jedno Goretex odjelo.
\nKompletnu opremu i mene da je pazim Jo\u0161ko odvozi do desetak kilometara udaljeni Les Houches ishodi\u0161no mjesto za na\u0161 uspon, a zatim se vra\u0107a po Makarane, jer skupa s opremom ne mo\u017eemo stati u malenog Yuga. Dok ih \u010dekam ma\u017eem gojzerice posebnom kremom koju sam kupio onako usput. Kasnije se ova krema pokazala odli\u010dnom i sada mi je \u017eao \u0161to nisam kupio jo\u0161 koju. Malo kasnije cijela je ekipa kompletna, a nakon \u0161to sam kupio karte idemo \u017ei\u010darom do 1800 m visokog vidikovca Bellevue da skratimo monotoni uspon kroz \u0161umu. U gondoli vlada neopisiva gu\u017eva i strah nas je da netko ne nastrada od na\u0161e cepine i dereze koji su bez za\u0161titnih navlaka. S Bellevuea nastavljamo polako po velikoj vru\u0107ini. Nakon pola sata hoda dolazimo do malog planinskog zup\u010dastog vlaka nadaju\u0107i da \u0107e nas on podi\u0107i pet stotina visinskih metara vi\u0161e, \u0161to bi nam bila velika pomo\u0107. Na na\u0161u nesre\u0107u ba\u0161 taj dan vlak nije vozio, pa nam je tako propao plan da se istog dana uhvatimo Goutera. Ipak odmah nastavljamo dalje hodaju\u0107i po \u017eeljezni\u010dkim pragovima, a Jo\u0161ko ima malu krizu izazvanu silnom vru\u0107inom, ali ga brzo prolazi. Oko pet poslijepodne dolazimo u blizinu platoa Tete Rousse (3167 m) s istoimenim planinarskim domom. S obzirom na visinu do\u010dekuje nas snijeg i led, pa moramo staviti dereze na cipele. Ante ima problema jer nije kod ku\u0107e podesio svoje dereze, ali sve rje\u0161ava no\u017ei\u0107em i ove\u0107im kamenom. Uskoro smo ispred doma, a ja \u017eurim rezervirati krevete dok se ostali raspremaju. Ubrzo svi zaspu dok ja ispred doma razgovaram s nekim \u0160panjolcima koji tako\u0111er sutra namjeravaju na vrh. Na sre\u0107u, ne \u010duje me moj profesor engleskog jer bi za\u010depio u\u0161i i gurnuo niz padinu, a ni ovi nisu ba\u0161 sjajni, ali sve skupa ipak zvu\u010di dobro s obzirom na 3200 m visine. Kasnije dolazi Bocko, topimo led i kuhamo juhu. Ve\u010deramo zajedno, a ja \u010dastim rundom pi\u0107a zbog osvojene visine preko 3000 m. Poslije ve\u010dere Bocko i ja pi\u0161emo dnevnik, a Jo\u0161ko izigrava cenzuru. Ante se vra\u0107a s pora\u017eavaju\u0107om \u010dinjenicom o kriminalnom izgledu \u017eenskih u domu. Po ku\u0107nom redu u deset se gase svjetla i svi u ti\u0161ini odlazimo na spavanje.<\/p>\n

PETAK 3. kolovoza
\nUstajemo opet po ku\u0107nom redu u \u0161est sati i pretra\u017eujemo naprtnja\u010de tra\u017ee\u0107i lovu za pla\u0107anje spavanja, a nakon cjenkanja dobivamo 30% popusta. U sedam nastavljamo uspon i \u010destitamo Bocku ro\u0111endan. Presretan je i ka\u017ee da ovaj proslavlja najljep\u0161e do sada. Na samom po\u010detku uspona slijedi strma ledena dionica pa ve\u017eemo dereze i oprezno s pomo\u0107u cepina polako napredujemo pomalo se zagrijavaju\u0107i jer je u sjeni dosta hladno. Nakon par minuta uspona ulazimo u zapadnu stijenu Aiguille du Gouter. Stijena je vrlo nezgodna, pa se navezujemo. Svako malo oko nas ru\u0161i se kamenje. Ponekad nai\u0111emo na pogrebnu plo\u010du na kojoj su imena alpinista koji su imali manje sre\u0107e od nas, ili ih Mont Blanc nije htio. To ba\u0161 i ne djeluje psihi\u010dki povoljno na mene, ali ipak idem dalje. Na najopasnijim mjestima postoje napete \u010deli\u010dne sajle u koje se ukap\u010damo, a ja sam skinuo i rukavice kako bi se \u0161to bolje hvatao za hladni granit. Uskoro se razvezujemo radi br\u017eeg napredovanja i skoro bez odmora sti\u017eemo do doma Gouter. Iako je visina 3817 m dobro marendamo, \u0161to je dobar znak da nas nije uhvatila visinska bolest. Bocko se pomalo tu\u017ei na glavobolju i zbog toga dobiva dva andola. Spremamo se za nastavak uspona. Obla\u010dim skija\u0161ke hla\u010de, stavljam dereze, rukavice i gle\u010derske nao\u010dale. Usne ma\u017eemo labisanom, a lice kremom sa visokim za\u0161titnim faktorom. Jo\u0161 cepin u ruke i spremni smo.  Uspon je naporan, ali ne opasan pa se ne navezujemo, a ujedno smo br\u017ei. Bez ve\u0107ih problema prelazimo 4000 m, a onda nastaje borba za svaki metar. Uspijevam napraviti desetak koraka i onda se sru\u0161im u snijeg. Pomi\u0161ljam kako sam trebao ostati kod ku\u0107e i u\u017eivati kupaju\u0107i se u jezeru, ali onda tvrdoglavo ustanem i po\u0111em naprijed. Oko 15 sat sti\u017eemo do bivaka Vallot na visini 4362 m. Desetak minuta skupljam snagu da ustanem i pro\u0111em kroz vrata. Bivak je obi\u010dna limena baraka puna sme\u0107a. Slu\u017eila je kao deponij opreme prilikom izgradnje meteorolo\u0161ke stanice u blizini, a kasnije za krajnju nu\u017edu alpinistima u slu\u010daju nevremena. Jo\u0161ko se osje\u0107a lo\u0161e i ide spavati. Bocka boli glava i povra\u0107a, a Ante ima proljev. S laganom upalom grla uvjerljivo sam najzdraviji u ekipi ovog \u010dasa. S obzirom da smo do\u0161li ranije od ostalih hvatamo kakve – takve le\u017eajeve. S Jo\u0161kom pomi\u010dem nekog Nijemca i poku\u0161avam zaspati. Bocko je legao pored neke \u017eenske i to mu je bilo dovoljno da se hvali da je on jedini za vrijeme uspona spavao s \u017eenskom i tako spasio dalmatinsku \u010dast. Ovaj na\u0161 Nijemac je ve\u0107 ranije pokupio sve pokriva\u010de, a ja mu ljutito otimam jedan. Nogama mi je hladno usprkos dva para termo \u010darapa pa obla\u010dim jo\u0161 jedne. Obla\u010dim veston i vunenu kapu te polako drijemam.<\/p>\n

SUBOTA 4. kolovoza
\nBudimo se oko pet sati. Jo\u0161ko se osje\u0107a odli\u010dno, ali sada mene boli glava. Ipak nisam prilago\u0111en na visinu onoliko koliko mi se u po\u010detku \u010dinilo. Uzimam dva andola i nastojim zaboraviti bol. Rano ujutro u bivaku je velika gu\u017eva, svi \u017eele negdje i\u0107i. U op\u0107oj gu\u017evi i mete\u017eu poku\u0161avamo prona\u0107i svoju opremu. Ante i Bocko su bolje sre\u0107e i oko pet i pol sati polaze prema vrhu. Bocko povra\u0107a i na trenutak zastaju, ali odmah nastavljaju s usponom. U bivaku je neka \u017eena pre\u0161la derezama preko jednog Korejanca i on je po\u010deo urlikati od boli. Pomogli smo mu koliko smo mogli i kona\u010dno oko \u0161est sati polazimo. Promatram svitanje, a po\u0161to se ve\u0107 dobro vidi nisu nam potrebne \u010delne lampe. Uspinjemo se po tvrdom snijegu, a temperatura je oko 15 stupnjeva ispod ni\u0161tice, \u0161to i nije tako hladno s obzirom na visinu i hladnu no\u0107. Ubrzo me hvata kriza, pa zastajem i poku\u0161avam ne\u0161to pojesti, ali uop\u0107e nisam gladan. Nosimo samo jednu naprtnja\u010du s najnu\u017enijom opremom, drugu smo zbog br\u017eeg napredovanja ostavili u bivaku Vallot. Rusak nosim ja, a Jo\u0161ko me osigurava u\u017eetom. Uspinjemo se o\u0161trim grebenom, a najopasnije je mimoila\u017eenje s onima koji silaze s vrha. Nedugo zatim susre\u0107emo Antu i Bocka koji se vra\u0107aju s vrha. Ante nas pozdravi i re\u010de “Samo naprijed, na posljednjem grebenu gledajte samo pravo, bez osvrtanja i sti\u017eete na vrh. Vidimo se u Vallotu”. Zbog njihovog uspjeha, a i zbog blizine vrha dobijem novu snagu i po\u010dinjem se prebrzo penjati, ali Jo\u0161ko samo potegne u\u017ee i vikne “Polako. Koja je pri\u0161a”. Kada smo stigli na posljednji greben, sjetih se Antinih rije\u010di. Greben je vrlo uzak, a tko se oklizne zavr\u0161ava u Italiji, ustvari ono \u0161to od njega ostane. 
\nOko osam i pol sti\u017eemo na vrh 4807 metara visokog MONT BLANCA, najvi\u0161eg vrha Europe. Stisak ruke bez euforije uspjeha. Od umora nismo svjesni rezultata, a niti nam dozvoljava ve\u0107e radovanje. Na vrhu ostajemo petnaestak minuta, dovoljno za kratak odmor, pokoju fotografiju i dija\u010d. Na najvi\u0161em vrhu Europe zavijorio je i stijeg Republike Hrvatske s povijesnim grbom. Silazimo istim putem do bivaka Vallot gdje nas \u010dekaju Makarani. Silazimo vrlo brzo i uskoro smo s prijateljima. Bocko opet povra\u0107a. Izgleda da od nas najlo\u0161ije podnosi visinu. Ante pri\u010da da je takav bio i na Araratu, ali se ipak popeo na vrh. Poslije kratkog spremanja po\u017eurujemo prema Grand Plateu. Ja sam veseo, ali me Ante upozorava: ”Samo da pre\u0111emo Bossons pa \u0107emo onda slaviti”. Silazimo drugom rutom, preko ledenjaka Bossons, zapravo prije\u010dimo cijelu planinu. Silaz niz razrovani i ispucali ledenjak je dosta slo\u017een i opasan, pa se navezujemo radi opreza. Ubrzo nailazimo na rijetke, ali \u0161iroke pukotine koje preska\u010demo i u par strmih skokova dolazimo na Grand Mullet, kojim dominira planinarski dom. Nemamo vremena za zadr\u017eavanje i odmah nastavljamo dalje niz ledenjak, a onda nastaju problemi. Nalazimo se u podru\u010dju zvanom La Jaction. Silna je vru\u0107ina, a mi smo \u017eedni. Uz to znoj mi se cijedi u gle\u010derske nao\u010dale i ote\u017eava mi vidljivost, a bez njih bi ubrzo dobio snje\u017eno sljepilo s obzirom na jaku refleksiju sun\u010devih zraka od bijelu povr\u0161inu. Stotinu puta ponavljamo iste radnje prilikom prelaska ledenja\u010dkih pukotina. Manje presko\u010dim dok me Jo\u0161ko osigurava u\u017eetom i cepinom zabijenim u snijeg do roga, a zatim ja njega. Ve\u0107e pukotine zaobilazimo. Nad glavama nam vise seraci prijete\u0107i da \u0107e se otkinuti i povu\u0107i nas sa sobom niz ledenjak. Cijela kalvarija trajala je par sati, a po preskoku rubne pukotine hvatamo se sigurnosti \u010dvrste zemlje i kamenja koje je izbacio ledenjak. Polagano smo odlo\u017eili naprtnja\u010de, razvezali se i skidamo dereze koje nam vi\u0161e nisu potrebne. Najednom sam za\u010duo podmukli tutanj. Instiktivno pogledam gore prema Aiguille du Midi, kad ugledam lavinu kamenja koja pada prema nama. Djeli\u0107 sekunde mi je trebao da stignem Jo\u0161ka i zajedno uletimo ispod velikog kamena koji nas za\u0161titi. Nekoliko trenutaka zatim na\u0161li smo se u pra\u0161ini, ali neozlije\u0111eni jer je lavina projurila preko nas. Otresav\u0161i pra\u0161inu sa sebe primijetio sam da nema moje naprtnja\u010de. Putovnica i novac bili su u njoj, kao i druge osobne stvari. Na sre\u0107u ugledao sam je na ivici provalije gdje ju je odnijela kamena lavina. Brzinom munje sam se spustio do nje i zgrabio je. Malo poslije smo tr\u010de\u0107i napustili to opasno mjesto. Desetak minuta tr\u010danja dovelo nas je na sigurniji teren ledenjaka Pelerins, a jo\u0161 sat hoda do stanice \u017ei\u010dare Plan de l’Aiguille (2308 m). Tu su nas \u010dekali Makarani vidno uznemireni \u0161to nas nema. Naime, oni su vidjeli obru\u0161avanje kamenja, a mi smo tada upravo bili ispod. Kao preventivu od dehidracije popili smo svaki po dvije limenke soka, a zatim prvom gondolom silazimo u tisu\u0107u metara ni\u017ei Chamonix. Onako oznojeni i pra\u0161njavi sjedamo ispred prvog restorana i naru\u010dujemo svaki po porciju \u0161pageta i po veliko pivo. Poslije prave gozbe odlazimo u kamp, a Jo\u0161ko taxijem u Les Houches po Yuga kojeg smo tamo ostavili. Koristim priliku i telefonom javljam svojima u Imotski vijest o uspje\u0161nom usponu. U kampu ponovo nema mjesta pa smo prisiljeni mjesto uzeti u jednom lo\u0161ijem. Poslije manje proslave uspje\u0161nog uspona uz pivo i sladoled ubrzo zaspemo vidno iscrpljeni i umorni.<\/p>\n

NEDJELJA 5. kolovoza
\nOko osam sati probudi nas Ante povikom “Ajmo hrvati\u0107i”. Do\u010dekao nas je \u010dajem i doru\u010dkom. Ina\u010de Ante je veliki gurman pa voli spremati spizu, a kad to radi daje sve od sebe. Naravno poslije doru\u010dka ja perem su\u0111a, kao i obi\u010dno. Poslije odlazimo u grad i kupujemo suvenire i razglednice. Ru\u010dak je bio bogovski, tripice i \u0161pageti sa salatom, a sve za\u010dinjeno crnim vinom. Poslijepodne se opu\u0161tamo uz \u0161etnju gradom, a usput po\u0161aljemo hrpu razglednica na\u0161im prijateljima i prijateljicama ku\u0107i. Iste ve\u010deri ekipa odlazi na provod. Pronalazimo dvojicu Rusa i s njima praznimo pivske limenke. Ugovaramo ekspediciju u Pamir za slijede\u0107e ljeto. Ina\u010de, momci su super korektni, a i pravi su alpinisti. Iza pono\u0107i Ante me \u0161alje da mu negdje u\u017eicam cigaretu. Kada sam mu donio Marlboro nagradio me poljupcem. Nema \u0161anse da je ikad vi\u0161e dobije. Oko dva se netko sjetio da je vrijeme za po\u010dinak, po odosmo na spavanje.<\/p>\n

PONEDJELJAK 6. kolovoza
\nUstajem oko osam sati i hitam na tu\u0161iranje da izbjegnem gu\u017evu. Spremam se s Bockom i\u0107i u grad, a Ante ve\u0107 vr\u0161i pripreme za ekspediciju na Pamir, ako se ne o\u017eeni do idu\u0107eg ljeta. Zaklju\u010dujem da ekspedicija ima mnogo ve\u0107e \u0161anse. Poslije doru\u010dka pakiramo na\u0161u skromnu opremu. Od Makarana uzimamo ne\u0161to stvari da im olak\u0161amo naprtnja\u010de i sve utovaramo u auto. Naime, vrijeme je da po\u0111emo u Zermatt prema Matterhornu. Prije podne napu\u0161tamo Chamonix, Makarani idu vlakom do Briga, a mi na\u0161im Yugom. Jo\u0161 jednom bacam pogled prema vrhu i obe\u0107avam sebi da \u0107u se vratiti. Uskoro prelazimo granicu \u0160vicarske. Vozimo preko Martinixa, Briga, Vispa do Tasha. Kad smo ve\u0107 pomislili da smo pro\u0161li li\u0161o, zaustavlja nas policija i napla\u0107uje godi\u0161nju taksu za kori\u0161tenje autoputa. Na sre\u0107u nisu nam naplatili i kaznu \u0161to se nismo prijavili prilikom ulaska u \u0160vicarsku. Yuga ostavljamo na velikom parkirali\u0161tu, jer se u Zermatt ne mo\u017ee automobilom. Dok \u010dekamo Makarane, lagano razmi\u0161ljamo o Matterhornu. Za spavanje u hotelu nemamo love i ve\u0107 kalkuliramo kako bi nam je doteklo za povratak ku\u0107i, a njih jo\u0161 nema. Odlu\u010dujemo se na jo\u0161 jednu te\u0161ku no\u0107, spavati u autu.<\/p>\n

UTORAK 7. kolovoza 
\nBudimo se dosta rano. Vani je tmurno i ki\u0161ovito. Makarana jo\u0161 nema. Danas \u0107emo po\u0107i u Zermatt i poku\u0161ati ih prona\u0107i. Raspitujemo se o vremenu na recepciji hotela. Prognoza ba\u0161 nije povoljna, ali ipak \u0107emo poku\u0161ati. Oko deset odlazimo na vlak \u0161to vozi u Zermatt. Vlak je naime elektri\u010dni, jer se ovdje puno pazi na o\u010duvanje okoli\u0161a i prirode. Sa fotografija znamo da su vidici iz vlaka odli\u010dni, ali pogled nam zatvaraju niski ki\u0161ni oblaci. Uskoro smo u Zermattu. Vrlo je hladno i dobro se obla\u010dimo. Zermatt je na 1600 m visine. Na stanici smo pitali za vrijeme. Saznajemo da je na visinama pao novi snijeg i rijetki odlaze put Matterhorna. Hodamo gradom i gledamo izloge. O\u010dekujemo Makarane, ali njih nigdje. Tek nakon par dana saznajemo da smo se za tren mimoi\u0161li, a s obzirom na lo\u0161e vrijeme oni su otputovali ku\u0107i isti dan. Ipak se odlu\u010dujemo za uspon. Laganim koracima hodamo put Matterhorna. Cilj nam je da danas do\u0111emo do Hornlyhutte.  Naime, to je planinarski dom u samom podno\u017eju planine, a ujedno ishodi\u0161na to\u010dka za uspon po Hornly grebenu. Razmi\u0161ljamo o sutra\u0161njem usponu ako se slu\u010dajno popravi vrime. Nakon par sati hoda sti\u017eemo u prepunu ku\u0107u. Od magle mokru robu presvu\u010demo i prezalogajimo ne\u0161to. Malo po malo ku\u0107a se prazni. Raspituju\u0107i se saznamo da \u0107e lo\u0161e vrijeme potrajati tri-\u010detiri dana. Nemamo \u0161to tra\u017eiti jer nemamo dovoljno novca da \u010dekamo toliko, a ovdje je sve skupo. Odlu\u010dujemo se jo\u0161 danas vratiti u Tash. Sutra u jutro namjeravamo putovati. Iste ve\u010deri smo ponovo na parkirali\u0161tu kod auta i pospremamo stvari. Ve\u010derati \u0107emo sendvi\u010de i sok. Poslije ve\u010dere odlazimo u obli\u017enji hotel pogledati film o prvom usponu na Matterhorn koji se zbio 1865. godine, kada je Matterhorn pobijedio Engleski novinar i slikar Eduard Wimper nakon velike borbe s Talijanom Carelom. Film je bio izvrstan, ali na njema\u010dkom i \u0161teta je \u0161to nismo ni\u0161ta razumjeli. Poslije toga opet provodimo te\u0161ku no\u0107 spavaju\u0107i u autu.<\/span><\/p>\n

SRIJEDA 8. kolovoza
\nBudimo se ponovo dosta rano zbog stalnih svjetala i prolazaka auta mimo nas. Pripremamo se za odlazak i bri\u017eljivo pakiramo stvari. Poslije doru\u010dka kupujemo neke sitnice i suvenire, a ja koristim priliku pa za opro\u0161taj kupujem dvije boce vina. Nedugo zatim odlazimo. Put nas vodi preko Sv. Gotharda i jezera  Lago di Garda do Milana, a iste ve\u010deri smo opet u kampu na Kozini. Istim trikom se poslu\u017eimo kod spavanja kao i kad smo polazili.  <\/p>\n

\u010cETVRTAK 9. kolovoza
\nPoslije odli\u010dno prospavane no\u0107i probudio nas je predivan sun\u010dan dan. Odlu\u010dili smo na povratku kroz Gra\u010dac posjetiti Cerova\u010dke pe\u0107ine. Kad smo do\u0161li nismo na\u0161li vodi\u010da, pa smo sami u\u0161li i razgledali ih. Pe\u0107ine su prekrasne i zaista su pravi kr\u0161ki dragulj. Poslije ru\u010dka nastavljamo za Imotski, gdje sti\u017eemo predve\u010der. Istovaramo stvari i opremu. Odlazim na ve\u010deru, a onda pod topli tu\u0161. Jo\u0161 istu ve\u010der izlazim vani. Ispo\u010detka mi je bilo vrlo ugodno odgovarati na bezbrojna pitanja koja su mi postavljali prijatelji i poznanici, ali sam se brzo zamorio i oti\u0161ao ku\u0107i. Uzeo sam jednu bocu francuskog vina i u ti\u0161ini sobe nazdravih sebi i Mont Blancu. <\/p>\n

Luka Kolovrat<\/strong>
\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nakon tri godine planinarenja po Biokovu i okolnim bosansko-hercegova\u010dkim planinama, osjetio sam da je vrijeme za ne\u0161to vi\u0161e…<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[31,18,19],"class_list":["post-64","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-zapisi","tag-mont-blanc-1990","tag-vijesti","tag-zapisi"],"blocksy_meta":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/64","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=64"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/64\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":31073,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/64\/revisions\/31073"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=64"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=64"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=64"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}