{"id":62,"date":"2009-04-15T18:18:21","date_gmt":"2009-04-15T16:18:21","guid":{"rendered":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/2009\/04\/15\/mauntain-adventure\/"},"modified":"2023-07-26T20:12:07","modified_gmt":"2023-07-26T18:12:07","slug":"mauntain-adventure","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/2009\/04\/15\/mauntain-adventure\/","title":{"rendered":"Mauntain adventure"},"content":{"rendered":"

\"penjac_foto\"Preda mnom se uzdignula stijena, gotovo ravna plo\u010da, stra\u0161e\u0107i u meni  \u017eelju da je poku\u0161am svladati.<\/span><\/p>\n

Jednom sam ja, Chuang Chou, sanjao da sam leptir i bio<\/em><\/span>
\n sam sretan i posve zadovoljan sa sobom, no nisam znao<\/em><\/span>
\nda sam Chou.<\/em><\/span>
\nNajednom se probudih, i eto me, o\u010dito Chou.<\/em><\/span>
\nE sad, ne znam je li to bio Chou koji je sanjao da je <\/em><\/span>
\nleptir, ili leptir, \u0161to sanja da je Chou.<\/em><\/span><\/div>\n

 <\/p>\n


\n
\n<\/span><\/p>\n

– Ha, a \u0161to sada?….
\nPreda mnom se uzdignula stijena, gotovo ravna plo\u010da, stra\u0161e\u0107i u meni  \u017eelju da je poku\u0161am svladati.
\n– Sada mora\u0161 u konope…
\n– Izgleda da ih nisam ponio.
\n– E nikad od tebe planinara. Uvik \u0107e\u0161 ostat \u201e\u0161eta\u010d” – kumio je Jole prezrivo na \u0161tap u mojoj ruci.
\nUzalud sam pogledavao po stijeni tragaju\u0107i za zrncem nade da se ipak nekako mo\u017ee pro\u0107i i bez pomagala. Ne, naprijed se nije moglo. I dok sam se tako vrzmao spazih na rubu vidika nekakvu stazu koja je u o\u0161trom luku nestajala za stijenom \u0161to je svojom veli\u010dinom zastirala pogled pa se nije moglo naslutiti kuda zapravo vodi. 
\n– Pa do\u0161li smo se penjati – hrabrim se odvra\u0107aju\u0107i na upitne Joline poglede  i zaputim se teatralno prema stazi. Pokazalo se da to nije nimalo lak zadatak jer se pejza\u017e naglo promijenio; ispunjava\u0161e ga bezbroj o\u0161trih, pove\u0107ih stijena sraslih jedna uz drugu, prekrivene gustim spletom granja i \u017ebunja koje bi me mjestimiceo obgrlilo tako da sam lako mogao zamisliti kako izgleda u paukovoj mre\u017ei. Vrhovi stijena bijahu goletni pa poku\u0161ah sa preskakivanjem sa jedneog vrha na drugi \u0161to je iziskivalo dobru tehniku i koncentarciju. Tek kada sam se dokopao malog pro\u0161irenja kojim je po\u010dinajla staza, zastadoh na tren osvr\u0107u\u0107i se s nemalim  ponosom na prije\u0111eni dio puta.                                                              
\n– Pa, \u0161to ka\u017ee\u0161 na majstora!
\n– Ne\u0161 ti majstorluka! – kiseli se Jole.
\n– Da vidimo \u0161ta nas dalje \u010deka? – sokolim se, tobo\u017ee, ne slu\u0161aju\u0107i omalova\u017eavanje i upu\u0107ujem se dalje stazom koja je na neki \u010dudan na\u010din bila usje\u010dena u liticu, \u0161iroka tek toliko da se dva \u010dovjeka na njoj te\u0161ko mogu mimoi\u0107i. Bila je to zapravo nekakva razdjelnica izme\u0111u gole stijene \u0161to se nadalje dizala strmo u vis, i guste \u0161ume \u0161to je bujala odozdo, doti\u010du\u0107i ponegdje svojim vr\u0161cima stazu.
\nNisam se mogao na\u010duditi kako sam se od utabane staze na\u0161ao odjednom u ovom \u010dudnom predjelu. Najgore je bilo \u0161to nisam imao nikakva izbora do prepustiti se stazi poput grane \u0161to pluta niz rijeku. Da od gorega mo\u017ee biti jo\u0161 gore uvjerio sam se uskoro kada se bez ikava vidljiva razloga odozgo pueblo bru\u0161avati kamenje. Spasio sam se u posljednji \u010das prenut “umilnim” uzvikom: Skloni se budalo, izgubit \u0107e\u0161 glavu !                               
\nReagirao sam munjevito – \u0161\u0107u\u0107uriv\u0161i se u nekakvom udubljenu preda mnom, promatraju\u0107i gomilu kamenja \u0161to se valjala niz strminu i nestajala u zeleno modrim dubinama \u0161ume i kamenja. Stajao sam tako neko vrijeme i\u0161\u010dekuju\u0107i napeto, nervozan jer nisam vladao situacijom, proviruju\u0107i oprezno, dr\u017ee\u0107i se jednom rukom zaklona. Nakon podu\u017eeg oslu\u0161kivanja osokolih se i zaputih se dalje opreznim koracima pogleduju\u0107i po stijeni u potrazi za skolni\u0161tem u slu\u010daju da bi kamenje opet poludjelo. U toj napetosti pro\u0161ao sam ostatak staze ne bivaju\u0107i zapravo svjestan puta koji pro\u0111oh. Utoliko je bilo i ve\u0107e moje iznena\u0111enje kada se najednom preda mnom otvorila ogromna padina koja se penjala do omanjeg vrha koji je dominirao krajolikom.
\n– Uh izgleda da je mukama kraj.
\n– Pazi, zmija!…
\nJa se ina\u010de ne bojim zmija, ali nagli uzvik i napetost od prije\u0111enog puta djelovali su tako da sam smjesta zamahnuo \u0161tapom udaraju\u0107i nesvjesno sve dok se \u0161pagoliko tijelo nije prestalo uvijati. Nisam jo\u0161 ni do\u0161ao k sebi kad li nestade prizora preda mnom a ekran ispuni poruka: EKOLOGIC FAULT – GAME OVER!
\nNisam stigao ni shvatiti \u0161to se dogodilo a Jole me ve\u0107  po\u010deo izguravati sa stolice jer je na ekranu svijetlilo : MAUNTIN ADVENTURE – Play new game – Y\/N?
\n– Ajde, ajde, di\u0161\u00b4 se, nisi smio ubiti zmiju, sada je na mene red …  – po\u017euruje me nestrpljivo kako bi zauzeo svoje mjesto pred kompjuterom.
\nPoslao sam nebu \u201eso\u010dnu dalmatinsku” i ustao dok je u meni jo\u0161 tinjala iskrica ljutnje zbog izgubljene igre te stadoh hodati po sobi da se malo ohladim. Pa kvragu to je samo igra – tje\u0161io sam se zaustaviv\u0161i se kraj prozora dnevne sobe kroz koji se pru\u017eao lijep pogled na okolinu. Vani je bio prekrasan proljetni dan.
\n– Ej, kako je vani lipo vrime.
\n– Ne pometaj me sada dok igram!<\/span><\/p>\n

 <\/p>\n

Ivica Marijanovi\u0107 <\/span><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Preda mnom se uzdignula stijena, gotovo ravna plo\u010da, stra\u0161e\u0107i u meni  \u017eelju da je poku\u0161am svladati. Jednom sam ja, Chuang Chou, sanjao da sam leptir i bio  sam sretan i posve zadovoljan sa sobom, no nisam znao da sam Chou. Najednom se probudih, i eto me, o\u010dito Chou. E sad, ne znam je li to […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[30,18,19],"class_list":["post-62","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-zapisi","tag-mauntain-adventure","tag-vijesti","tag-zapisi"],"blocksy_meta":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/62","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=62"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/62\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29214,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/62\/revisions\/29214"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=62"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=62"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=62"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}