{"id":60,"date":"2011-11-03T13:43:09","date_gmt":"2011-11-03T12:43:09","guid":{"rendered":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/2011\/11\/03\/ekspedicija\/"},"modified":"2023-07-26T20:11:41","modified_gmt":"2023-07-26T18:11:41","slug":"ekspedicija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/2011\/11\/03\/ekspedicija\/","title":{"rendered":"Ekspedicija"},"content":{"rendered":"

\"Fotkice00003\"– Ekspedicija ljudi, ekspedicija je prava stvar! – nadglasavao se Markan sa poja\u010dalom u kafi\u0107u. 
\n– Ma kakva te ekspedicija sna\u0161la – granusmo uglas – ko \u0107e nam dat pare? <\/span><\/p>\n

<\/p>\n

– Kakve pare \u010deljadi moja? … \u0160ta \u0107e nam pare i\u0111emo u Bijakovu.
\n– U Bijakovu? Pa kakva ti je to ekspedicija?
\n– Lipa, i\u0111emo u subotu, pa \u0107emo prispavat na Kaocima i unda lipo u nedilju na  Sv. Iliju i povratak u bazni logor, opet na Kaoce, di vas ja \u010dekam sa logistikom i pomalo brte ku\u0107i. Je li to isto ka i oni \u0161to i\u0111u na  ekspedicije!
\nPogledasmo se smije\u0161kom u kojem sa kraja usana proviriva\u0161e: \u201e\u0161ta li sad stari lisac sprema!…”
\nZnamo Markana dugo; ve\u0107 je legendarno ono njegovo subotom: \u201e\u0160ta je mla\u0111arijo, o\u0107emo li se gibat, di \u0107emo sutra?”,  – kada bi padali pusti dogovori gdje \u0107emo se na\u0107i ujutro, a onda kada se u nedjeljno jutro okupimo njega naj\u010de\u0161\u0107e nema jer “ko \u0107e znat di ga je \u0111ava lipi odnija” kako glasi naj\u010de\u0161\u0107i odgovor kada ga tra\u017eimo ku\u0107i. I dok se stao kleti kako \u201eovi put ne\u0107e privarit” jer ima neke prijatelje koji su \u201e\u017eeljni vidit Bijakovu i tijo bi im je pokazati” moje sumnje se samo poja\u010da\u0161e, ali uvijek ima naivaca: 
\n– Mo\u017eda ovi put misli ozbiljno!…
\n– On,… ma daj!…
\n– Ma nema veze ljudi, ali nas je jednom primasla. I\u0111emo sutra  bilo Markana ili ne!
\nNa\u0161a nevjerica nije prestajala ni sutradan dok smo krivudali cestom \u0161to je vodila Zagvozdu, odakle \u0107emo lijevo – Brzicama, pa uzbrdo Kaocima, staroj napu\u0161tenoj lugarnici u blizini koje zago\u017e\u0111aci  izgradi\u0161e lijepu  brvnaru, na\u0161 bazni logor za ve\u010deras. Put ispunismo tobo\u017enjim uvredama i be\u0161timama koje \u0107e ga sna\u0107i ako nas i ovaj put prevari. Kada se iskrcasmo u subotnju ti\u0161inu bijakovskog zaseoka  koji \u010dini svoje podne stadosmo se ogledati o\u010dekuju\u0107i kako \u0107e nas zasko\u010diti iz kakve ladovine. Ni\u0161ta! Iz obli\u017enje pojate zareva ne\u010dije magare a mi se pogledasmo \u010ditaju\u0107i simboliku…
\n– Ma nije d\u017eabe ona: \u201eNit u moru mire, nit u Markanu vire…”-
\n– A bome ni \u010dovika…
\n– E bogaremi, imat \u0107e me \u0161ta \u010dut. Nisam ja magare!
\n– A bora mi, men se \u010dini da smo igori!
\nTajac nastupi dok se zabavismo pretresanjem opreme \u0161to nam bi dobar povod da svatko u sebi nabrzinu skonta u kolikoj je mjeri tovare – odnosno je li ovdje \u0161to je htio ili \u0161to ga je Markan obrlatio sa pri\u010dom o ekspedicij, a onda,  kao da nas je slu\u0161ao i pustio da mu se svi izlajemo iza okuke se pojavi crveni \u0111ip za \u010dijim upravlja\u010dem poznato lice ma\u0161e na pozdrav uklju\u010div\u0161i sirenu koja avetinjski ispuni grobnu ti\u0161inu. Osvrnusmo se sa nelagodom prema usnulim ku\u0107ama uokolo nas o\u010dekuju\u0107i provalu bijesa razbu\u0111enih ljudi. 
\n– Di ste –  Imo\u0107aniiii…! – dere se Markan, imitiraju\u0107i na\u0161e Zago\u0161ke prijatelje koji nas tako naj\u010de\u0161\u0107e do\u010dekuju, dok se izvla\u010di iz vozila prave\u0107i se da ne vidi na\u0161e ljute gestikulacije kojima ga poku\u0161avamo u\u0161utjeti . Nismo se stigli ni sabrati kad se iz \u0111ipa izbaci\u0161e njegovi pajda\u0161i koji se pridru\u017ei\u0161e u dizanju galame. Psi povedo\u0161e lajanjem, perad odgovori, stoka se uzviri, iz ku\u0107a zaklapa, a odnekud se javi prijete\u0107i glas:
\n– “Koji je \u0111ava sad,…da ne more po\u0161ten \u010dovik odmorit! – zaputi se prema nama \u010dovjek mrgodna izraza.
\nGledamo \u010das u njega, \u010das u Mati\u0161u i njegove ljuti \u0161to se na\u0111osmo u ovako glupoj situaciji.
\n– Koga vraga \u0111avleka\u0161 i uzbunjiva\u0161 \u010deljad, pusti narod da odmara?! – odvra\u0107a Markan tobo\u017ee ljutito.
\n– Koji mu je bog, ali je skroz poludio?!…
\n– Ma kud te \u0111ava nosa. \u0160ta ne miruje\u0161 kad ti je Bog da… – pomirljivije \u0107e  mrgodan o\u010dito prepoznav\u0161i Markana..
\n– A rodija\u010de imat \u0107emo kada odmarat, toga nam ne\u0107e manjkat kad nas crni \u0111ava odnese sa sobom, – nego –  dede donesi \u0161togod iz bukare bo\u017eijega ti!…ljudi su mi \u017eedni! – nastavlja Markan jednako bu\u010dno. 
\nI dok se \u010dovjek udaljavao Mati\u0161a se okre\u0107e nama predstavljaju\u0107i  nam svoje ljude. Tek sada ih zapravo postadosmo svjesti. Na njima su vidljivi tragovi svje\u017eeg ru\u010dka u Markanovoj re\u017eiji. Ne\u0161to nije bilo u redu sa stilom jihove opreme ali prije no i\u0161ta zaklju\u010dih dogega se mrgudan sa bukarom vina koja uskoro stade \u0161etati me\u0111u nama dok se Markan sa njim raspri\u010dao srda\u010dno na jeziku u kojem se u prisustvu tre\u0107ih lica  imena mjesta i ljudi zamjenjuju sa : \u201eOni” i \u201eOno”. To onda zvu\u010di otprilike: \u201eReka mi je oni \u010dovik da nisi do\u0161a na ono misto kod onoga \u010dovika.”; \u201eMa \u0161ta \u0107u do\u0161a mi je oni  njegov pajdo  pa smo morali oti\u0107 tamo za ono…”
\nKada se oni tako izgovara\u0161e okrenu se Markan nama tobo\u017ee nestrpljiv za\u0161to jo\u0161 stojimo, \u0161to se ne mi\u010demo te se mi zaputismo bez rije\u010di za njim, zbunjeni, svatko sa svojim mislima o maloprija\u0161njem doga\u0111aju. Po opremi koju su nosili Bo\u0161kan i dru\u0161tvo bilo je jasno da od ekspedicije nema ni\u0161ta, ali no\u0107 u planini za mene je bio dovoljan magnet tako da mi ovo nije moglo pokvariti raspolo\u017eenje.
\nNa Jo\u0161ku se bijes dao namirisati. On je bio od one sorte entuzijasta na kojima je dru\u0161tvo po\u010divalo (treba li re\u0107i da je on na\u0161 do\u017eivotni tajnik) i planina mu je bila svetinja a tako je o\u010dekivao da se i drugi odnose prema njoj –  kao bo\u017eanstvu. Dirnuti u tu svetinju s nedovoljno po\u0161tovanja, kao \u0161to je to u\u010dinila Bo\u0161kanova dru\u017eina koja je vi\u0161e li\u010dila nekakvoj izletni\u010dkoj skupini nego ozbiljnim planinarima bilo je neoprostivo. Stari lisac je bio svjestan njegova bijesa i znao je ako njega pridobije da \u0107e sve biti u redu  pa ga je svako malo propitivao o vrhovima i nazivima lokacija, predstavljaju\u0107i ga usput dru\u0161tvu kao”\u010dovika koji je zabio prvi hrvatski barjak na Mont Blank”, i time izmami od njega smje\u0161ak u kojem nestade maloprija\u0161nji jal te se Jole prepusti i raspri\u010da o planinama i planinarenju. Uskoro planinu ispuni\u0161e na\u0161i glasovi, tako da smo stazu do lugarske ku\u0107e pro\u0161li skoro u \u0161ali. Stigosmo pred ku\u0107icu s posljednjim zrakama sunca koje nam se skrivalo iza drugog po visini Bijakovskog vrha Sv. Ilije, na\u0161eg sutra\u0161njeg cilja.
\nEvo nas ljudi! – galami  Markan pred ku\u0107om, rastr\u010dav\u0161i se oko svojih prijatelja poma\u017eu\u0107i im da se raspreme.
\nSjedam sa strane tobo\u017ee odmaraju\u0107i se a u stvari gledam starog lisca kako vrhunski vodi ovu igru. Raspremanje jo\u0161 nije bilo ni gotovo a on je ve\u0107 nalo\u017eio vatru paze\u0107i da svako malo nazdravi ne\u010demu. I nakon \u0161to iznazdravljasmo svemu i sva\u010demu razbacasmo se uokolo vatre sa  koje se \u0161irio zamani miris pe\u010denja koje je u me\u0111uvremenu (nisam ni primjetio kada) pripravio.           
\nNa\u0161i gosti koji imahu vinskih zaliha jo\u0161 od ru\u010dka postado\u0161e jo\u0161 bu\u010dniji i veseliji a i mi im se pridru\u017ei\u0161mo podlje\u017eu\u0107i atmosferi i ne potraja dugo a pred ku\u0107icom zazvoni pjesma pomje\u0161ana sa na\u0161om cikom i odobravanjem. Promatrao sam Markan koji je hine\u0107i opijenost sve dr\u017eao pod kontrolom, paze\u0107i da zapjeva kada  pjesma jenja i isto tako da potakne pri\u010du ako bi ona slu\u010dajno zastala. S jedne strane bih ga poslao kvragu jer nas je iskoristio za svoje ciljeve – pravljenje dru\u0161tva njegovim pajda\u0161ima, a s druge strane bilo mi je zanimljivo promatrati na\u0161eg omamljenog tajnika koji si ne\u0107e mo\u0107i oprostiti ovakvu mrlju u planinarskoj karijeri. I tko zna koliko bi ova veselica potrajala da u jednom trenutku jedan od pajda\u0161a ne izvadi lova\u010dku pu\u0161ku koja je bila pomno preklopljena i skrivena u ruksaku i uz uzvik veselja ne opali iz nje. Hitac propara no\u0107, na\u0161to se Jo\u0161ko prenu kao iz kakva sna, pogleduju\u0107i prvo u nas, a zatim u lica Markanovih pajda\u0161a izbacuju\u0107i so\u010dnu be\u0161timu iz sebe nestav\u0161i u hipu na vratima ku\u0107ice. Mi ostali se kao po nekoj komandi pokupismo za njim ostavljaju\u0107i Bo\u0161kana i dru\u0161tvo bez obja\u0161njenja.
\nHa to je lisac imao na umu! Iskoristiti nas kao pokri\u0107e za lova\u010dke aktivnosti svojih prijatelja – napokon razrije\u0161ih svoje dileme spremaju\u0107i se za po\u010dinak u krevetcu malene planinarske ku\u0107ice na Kaocima.
\nJutro svanu nesvakida\u0161njom bistrinom i Sv. Ilija nas zamami svojim oblicima ali Jole se bez rije\u010di zaputi nizbrdo ne udostojiv\u0161i Markana ni rije\u010dju daju\u0107i mu nedvosmisleno na znanje time koliko je izigrao njegovo povjerenje, a mi ostali se opet uputismo bez rije\u010di za njim i stoga jer je sino\u0161nje veselje ostavilo traga na nama pa nismo bili ni za hodanje a kamoli za uspun na bijakovskog viceprvaka u visini.    
\nSilazak je proticao u ti\u0161ini, nitko nije htio isku\u0161ati mo\u017eebitni Jo\u0161kov bijes koji bi se uhvatio za kakav neoprezan komentar.
\nCeh je platio ju\u010dera\u0161nji mrgudan kojeg zatekosmo u selu i koji naivno upita:
\n– A di \u0107ete ranije nazad?!
\n– U crkvu, gospe ti, ali ne \u010duje\u0161 da zvoni – provali iz Jo\u0161ka bujica dok je iznena\u0111enom mrgudanu pokazivao u pravcu zago\u0161ke crkve sa koje zvona pozivahu na nedjeljno bogoslu\u017eje!…<\/p>\n

Ivica Marijanovi\u0107
\n<\/strong>  <\/span><\/p>\n

<\/span><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

– Ekspedicija ljudi, ekspedicija je prava stvar! – nadglasavao se Markan sa poja\u010dalom u kafi\u0107u.  – Ma kakva te ekspedicija sna\u0161la – granusmo uglas – ko \u0107e nam dat pare?<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[29,18,19],"class_list":["post-60","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-zapisi","tag-ekspedicija","tag-vijesti","tag-zapisi"],"blocksy_meta":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/60","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=60"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/60\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29209,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/60\/revisions\/29209"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=60"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=60"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=60"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}