{"id":58,"date":"2009-04-15T18:03:37","date_gmt":"2009-04-15T16:03:37","guid":{"rendered":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/2009\/04\/15\/bijakova-brdo-moje-milo\/"},"modified":"2023-07-26T20:12:13","modified_gmt":"2023-07-26T18:12:13","slug":"bijakova-brdo-moje-milo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/2009\/04\/15\/bijakova-brdo-moje-milo\/","title":{"rendered":"Bijakova, brdo moje milo"},"content":{"rendered":"

 \"sv_Jure_foto\"Kraj je promjenjivog i prohladnog svibnja, to\u010dnije Dan dr\u017eavnosti i jedan atmosferski “uredan” dan stvoren za boravak u prirodi, za uspon na na\u0161u ljepoticu Bijakovu.<\/span><\/p>\n

<\/p>\n

Stotinjak nas, \u010dlanova Hrvatskog planinarskog dru\u0161tva Imotski, u\u010denika srednje \u0161kole dr. Mate Ujevi\u0107a i nekolicina starijih ljubitelja prirode kre\u0107emo autobusima prema Zagvozdu. Ostavljamo autobuse na Turiji, i “tom \u0107emo stazom, najpovoljnijom za uspon” veli Jo\u0161ko, iskusan planinar i vodi\u010d.
\n… Radost ozarenih lica okupanih bijakovskim suncem, s tek kojom kapljicom znoja. Pod nogama tvrdo tlo, slu\u0107ene litice, kadulja, bilu\u0161ina, pirika… Po\u010detak s puno odu\u0161evljenja, pjesme i pri\u010de. Poodmaklo jutro, odmakli i planinari. Za\u017earilo, zapeklo. Zamukao cvrkut ptica lugarica. U podru\u010dju smo nekog drugog biljnog i \u017eivotinjskog svijeta. Nogama poma\u017eu ruke i \u0161tapovi, a bogme i rije\u010di iskusnijih. Prvo po\u010divali\u0161te na Ljubovi\u0107kim izvorima, zrcalima na\u0161ih za\u017earenih lica i malih patuljastih obla\u010di\u0107a daleko na plavom nebeskom svodu. Pogled u krug, nagrada za trud. Ve\u0107 “gospodarimo” krajolikom sve tamo do snijegom obijeljene \u010cvrsnice, koja kao da se bijelim pla\u0161tem domahuje s ljepoticom Bijakovom. Rasuo se Imotski po sivcu kamenu, zakrvario crveno-makovinjastim krovi\u0161tima, kao da se nageo u vodenkaste zjene Modrog i Crevenog jezera…                                  
\n– Nije to jo\u0161 pravi pogled, veli fra Jakov, koji je eto, u skupinici nas starijih. Uz skromne zalogaje i gutljaje padaju i prvi u\u010dinci mozgovnih pro\u010di\u0161\u0107enja, teme: meditacija, religioznost, etika… A onda dalje – k svetom Juri: od do\u010di\u0107a, do do\u010di\u0107a, uzbrdo – nizbrdo, puteljcima, prtinama, kozjim stazama. Bolje re\u010deno divokozinim. Zarasle bijakovske staze tek pomno prate crveno-bijele planinarske markacije. Da ih nema, gotovo da bi se zalutalo.<\/span><\/div>\n

Zadnji \u010dovjek uspona simpati\u010dni mladi profesor Lukica hrabri one koji su posustali (a ne bi trebali), pazi da tko ne zaostane – staro je planinarsko pravilo. Dr. Vu\u010demilovi\u0107, hvala Bogu, ne otvara torbu, otvorit \u0107e je ne\u0161to kasnije i ponuditi odli\u010dnim rolatom mame Nede, drage nam u\u010diteljice i sugra\u0111anke. Parlov, Marijanovi\u0107 i prof. Zec paze na svoje naprtnja\u010de. U njima je uz “marendu” i kapljica koja vra\u0107a u \u017eivot. Fra Jakov je ponio “misnoga”, kako i prili\u010di. Kasnije \u0107e se to lijepo usporediti i popiti, naravno! U vinu je istina, na licima prvi u\u010dinci vrelog bijakovskog sunca, u ruksacima mokra majica vi\u0161e. Na satovima skoro podne.
\n– Jo\u0161 malo i tu smo, opet \u0107e Jo\u0161ko. Dobro pazite, jer ovo do sada bilo je planinarenje, a ovo \u0161to slijedi je penjanje! Penjanje, a snaga? Treba ju pokupiti, racionalizirati. Tek pokoja rije\u010d: Bo\u017ee, majko moja… ajme… Ide se dalje.
\nPoletniji i spretniji ma\u0161u nam s podno\u017eja Kapelice svetog Jure, hrabre i navijaju. Na cilju smo. Kako tko stigne, proguta gutljaj, gotovo legne, a potom nagra\u0111uje svoja osjetila.
\nTe\u0161ko je pogled usmjeriti, zadr\u017eati ga. Ima \u0161to birati, bira… Ljepotica Bijakova zagospodarila dvama krajolicima, tako bli\u017eim, a tako dalekim. S jedne strane zagoranskom pitominom, a s druge pak tirkiznim pla\u0161tem mora i kamenih mu suputnika – otoka… Pogled se otima, srce “kuje” za Zagoru. Zagoru na dlanu, koja se troslojno stere kao na pladnju. Gotovo opipljivo.
\nSkupni portret s Bijakovom zabilje\u017eit \u0107e momci kamerom i fotoaparatom, a va\u0161oj novinarki ostaje skromno pero koje, \u0107e morati propisati srcem. Za ljepotu bijakovskih arkadijskih prizora, za milozvu\u010dan ditiramb \u017eivotu, za du\u0161u i srce planine treba pero od srca i pameti. 
\nPored sve ljepote kojom smo nagra\u0111eni mislimo i na one koji su nam omogu\u0107ili slobodu “Lijepe na\u0161e”, na one koji na \u017ealost nisu s nama – fizi\u010dki.<\/span><\/p>\n

U hladovini Kapelice svetoga Jure, okupljeni oko na\u0161eg fra Jakova Udovi\u010di\u0107a, izmolismo devetnicu za na\u0161e mrtve branitelje i sve \u017ertve Domovinskog rata. Iako Kapelica svetoga Jure nije bila najvi\u0161e posje\u0107eno mjesto u kojem se odr\u017eala sveta misa, ali je zacijelo bila najvi\u0161i oltar u Hrvatskoj, s 1762 metra nadmorske visine.        
\nZa\u0161to smo se penjali, mu\u010dili znojili. Mogli smo i komotnije, automobilskom primorskom cestom? Ali to ne bi bilo ono za \u010dim smo stremili. Kad ste Bijakovu propje\u0161a\u010dili, kada ste ju svladali, ukrotili svojom voljom i snagom, osjetit \u0107ete se gordim gospodarom zemlje kojom hodite, gospodarom i vladarom svemira koji vas okru\u017euje. Osjetit \u0107ete se \u010dovjekom za kojega je stvaran i stvoren ovaj svijet.
\nStazom na Mili\u0107e pored O\u010dijeskih bunara spustismo se u sumrak dana, puni dojmova krenusmo nazad. Bogatiji za jedan iznimni dan u okrilju rasne ljepotice Bijakove, hirovite gospodarice krajolika. Vra\u0107amo se Imotskom koji je sve bjeliji i bjeliji na kamenu…<\/span><\/p>\n

Mara O\u017ei\u0107-Bebek
\n<\/strong> <\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

 Kraj je promjenjivog i prohladnog svibnja, to\u010dnije Dan dr\u017eavnosti i jedan atmosferski “uredan” dan stvoren za boravak u prirodi, za uspon na na\u0161u ljepoticu Bijakovu.<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[27,28,18,19],"class_list":["post-58","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-zapisi","tag-bijakova","tag-brdo-moje-milo","tag-vijesti","tag-zapisi"],"blocksy_meta":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/58","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=58"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/58\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29215,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/58\/revisions\/29215"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=58"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=58"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=58"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}