{"id":54,"date":"2009-04-15T18:01:43","date_gmt":"2009-04-15T16:01:43","guid":{"rendered":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/2009\/04\/15\/biokovska-vila-i-imotski-vilenjaci\/"},"modified":"2023-07-26T20:12:19","modified_gmt":"2023-07-26T18:12:19","slug":"biokovska-vila-i-imotski-vilenjaci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/2009\/04\/15\/biokovska-vila-i-imotski-vilenjaci\/","title":{"rendered":"Biokovska vila i imotski vilenjaci"},"content":{"rendered":"

\"Fotkice00006\"Prozelenila, prolistala, procvjetala, propjevala Bijakova. Puna je \u017eivota i poleta koji izbija iz svih njenih pora: iz dubina jama i ledenica, s vidika bezbrojnih vrhunaca, u trku stada divokoza i muflona, u nepredvidljivu letu bezbrojnih leptira, u \u010darobnom sjaju cvjetova sa znanih i neznanih ledina i dolaca. Ptice neumorno ponavljaju svoje bha\u0111ane  u tajanstvenom ritmu \u017eivota koji pro\u017eima sve. <\/span><\/p>\n

<\/p>\n

Odmaramo se ugodno zavaljeni u hladovini bukava, \u0161to natkrili\u0161e svoje kro\u0161nje nad malenim platoom, kojim dominiraju dva kamenom ozidana bunari\u0107a promjera tri do \u010detiri metra. O\u0107ijeski bunari.
\nPovijest njihova se\u017ee do Rimljana, a pamti se da su im Mle\u010dani obukli kameno ruho. Nalaze se na stazi koja se iz zaseoka Mili\u0107i, sa sjeverne – zagvo\u0161ke strane Bijakove – di\u017ee uzbrdo. Hodo\u010dasnici se krijepe njihovom vodom na putu ka crkvici na vrhu o blagdanu Svetog Jure.
\nZatekosmo tu Stipana Drlju, vreme\u0161na starinu kr\u0161na dr\u017eanja, \u017eilava kao \u0161to je i ovaj kamen uz kojeg je proveo \u010ditav \u017eivot, neprestano ga presla\u017eu\u0107i, \u010das kao ku\u0107u, \u010das kao zidinu, podzi\u0111uju\u0107i njime staze i oputine, otimaju\u0107i ga iz utrobe zemlje da bi sazidao \u010datrnju ili iskr\u010dio komadi\u0107 s kojeg je \u017eeo kruh svagda\u0161nji. Najzad, iskle\u0161e od njega i plo\u010du – spomen da je hodao stazom \u017eivota.                             
\nIza\u0161ao je oba\u0107i blago ostavljeno na ispa\u0161i, pa dospjev\u0161i ovdje sjeo da otpo\u010dine i starih se vremena sjeti. Nije ga trebalo puno umoljavati za pri\u010du – te kako otpo\u010dne, tako stade nizati pri\u010du za pri\u010dom. Teku zgode iz \u017eivota u kojem se isprepli\u0107u stvarnost i legenda u prekrasnoj simbiozi kakve vi\u0161e na\u017ealost nema. Utihnule gusle i narodni pjesnici; pred najezdom mo\u0107nih poja\u010dala zamukla ganga, a s njima nesta megdand\u017eija i hajduka, vila i vukodlaka, moma\u010dkih sijela i divoja\u010dkih prela, \u010dobanica i pastira \u0161to vje\u010dnu borbu s vucima vode. Proguta\u0161e ih bajtovi, CD-ovi, hardweri i softweri, camcorderi i videorecorderi – novi idoli i bogovi. \u017dive jo\u0161 jedino u sje\u0107anju ovakvih kao Stipan na rubu ponora vje\u010dnog zaborava.
\n– … e, tako vam je to nekad bilo, ti\u0107i moji – zavr\u0161i starina jo\u0161 jednu od onih pri\u010da iz vremena dok je “Bog po zemlji odio”. Smje\u0161kao se sjetno, zagledan nekamo u daljinu u kojoj jo\u0161 \u017eivi njegova mladost, a vile svoja kola ple\u0161u. Na njegovu licu, u spletu bora, o\u010ditavahu se tragovi \u0161to ih svagda\u0161njica ispisuje, pune\u0107i tijekom \u017eivota njegovu posudu iskustva sokovima mudrosti.   
\nVolio sam dru\u0161tvo ovakvih jednostavnih ljudi bremenitih plodovima \u017eivota. Njihovo znanje o \u017eivotu nije se krilo iza kitnjastih akademskih titula i fraza, iza formula i simbola, iza redaka stranica debelih knjiga i u\u010denih rasprava. Ono je izviralo ispod vrhova planina \u017eivotnog iskustva, a izra\u017eavalo se kroz pojmove iz prirode \u0161to ih okru\u017euje i \u010diji su nedjeljivi dio bili.
\nGledaju\u0107i ga tako, pade mi na pamet lik nepismenog poglavice Seatllea i njegov odgovor na ponudu velikog bijelog poglavice iz Washingtona o kupnji indijanske zemlje. Svake godine 5. lipnja \u010dita se ovaj tekst u povodu Svjetskog dana \u010dovjekove okoline:
\n“Dio smo zemlje i ona je dio nas. Mirisave trave su nam sestre; jelen, pastuh, veliki orao, na\u0161a su bra\u0107a. Stjenoviti vrhunci, so\u010dni pa\u0161njaci, toplo ponijevo tijelo i \u010dovjek, sve pripada istoj porodici.”
\nIli:
\n“U va\u0161im gradovima nema mjesta na kojem bi se \u010dulo otvaranje li\u0161\u0107a u prolje\u0107e ili drhtaj krilca mu\u0161ice. [to li vrijedi \u017eivot, ako \u010dovjek ne mo\u017ee \u010duti usamljen krik kozoroga ili no\u0107nu prepirku \u017eaba u bari? Indijanac voli meki zvuk vjetra, kad se poigrava povr\u0161inom mo\u010dvara i miris povjetarca, osvje\u017een podnevnom ki\u0161om ili borovinom.”
\nIli:
\n “Sve je povezano. Nije \u010dovjek tvorac tkanice \u017eivota, ve\u0107 samo vlakno u njoj. \u0161to u\u010dini sa tkanicom, u\u010dini sa sobom.”
\nOvo su samo dijelovi veli\u010danstvenog dokumenta: dokaz da do spoznaje mogu pismeni i nepismeni, sluge i gospodari, veliki i mali – nema predodre\u0111enih. Nepismenom poglavici morali bi pozavidjeti mnogi od nas – s titulom i bez nje. Zapleteni u mre\u017ee samova\u017enosti, zaokupljeni uzajamnom mr\u017enjom, zaslijepljeni sjajem ispraznih u\u017eivanja ne uspijevamo  zastati na trenutak, uti\u0161ati larmu u nama i poku\u0161ati doku\u010diti istinsku zbilju svijeta – \u010dudesnog i zastra\u0161uju\u0107eg.
\nRastadosmo se srda\u010dno od starca. Dugo sam jo\u0161 nosio njegov lik u mislima, kora\u010daju\u0107i pomalo zaneseno na za\u010delju na\u0161e male kolone. On vjerojatno nikada ne\u0107e postati poznat poput starog poglavice, nikada ga nitko ne\u0107e citirati, niti \u0107e mu to biti va\u017eno. I\u0107i \u0107e i dalje svojim putem kao i do sada ne zamaraju\u0107i se tra\u017eenjem istine; on \u0107e tu istinu naprosto \u017eivjeti. Ostat \u0107e u mojim mislima kao simbol one izgubljene veze s iskonom i podsje\u0107aj na ono vrijeme kad je \u010dovjek \u017eivio u harmoniji s prirodom, po\u0161tovao je i bio njen dio, ni\u0161ta va\u017eniji od ma kojeg drugog djeli\u0107a.
\nPovjetarac \u0161to me zasko\u010di na izlasku iz \u0161ume prenu me iz misli, te ogledav\u0161i se oko sebe, vidjeh da sam zaostao za grupicom. Po\u017eurih se da je dostignem jer smo blizu cilja. Hodamo po goleti pod vrhom; jo\u0161 zadnji uspon i eto nas na pristupnoj cesti koja vijuga iz Makarske. Ovih posljednjih stotinjak metara asfalta do tv-tornja, koji se ugnijezdio na vrhu, prolazimo pogledaju\u0107i \u010das ju\u017eno – u\u017eivaju\u0107i u prekrasnoj modrini koja se prostirala dolje ispod nas i gubila se u horizontu, \u010das sjeverno  – gdje pod snje\u017enim pokriva\u010dem jo\u0161 zimuju Vran, \u010cvrsnica, \u010cabulja, Ljubu\u0161a…   
\n– Gledajte! – najednom \u0107e poluglasno Mate pokazuju\u0107i ispred nas.
\nTamo, na nekih pedesetak metara, na stijeni iznad puta le\u017eala je polunaga djevojka… Tajac. Zastajemo na trenutak kao hipnotizirani, gledaju\u0107i u tijelo \u0161to se nesputano predalo milovanju sun\u010devih zraka, u nevjerici i bespokretni, u “strahu” da ne prekinemo ovu \u010daroliju.
\n– \u0106a\u0107a, ko je ono? – prekide \u0161utnju mali Nikola, pu\u010dko\u0161kolac.
\n– Vila – dometnuh \u0161aljivo – vila Bijakovka!
\n– Ako je ona vila, ja sam vilenjak – rknu Mate po\u017eudno.
\n– I ja, i ja… – razlije\u017ee se grupicom uz smijeh.
\n– Ha, ha, Imotski vilenjaci, ba\u0161 dobro zvu\u010di!       
\nSmijeh \u0161to se zaorio prenu nepoznatu, koja pogledav\u0161i prema nama iznena\u0111eno, zagrnu se hitro i u hipu nestade u pravcu zgrade. Nedoumica nije potrajala dugo. U\u0111osmo u toranj k starim znancima, te propitav\u0161i se o juna\u010dkom zdravlju ispri\u010dasmo za “vilu”, na \u0161to se Pero, \u0161ef smjene, nasmija srda\u010dno, a zatim zovnu: “Marina…”
\nNe potraja dugo i vrata se otvori\u0161e.
\n– Da nije ovo va\u0161a vila? – zagrcnu se Pero od smijeha predstavljaju\u0107i nam novu doma\u0107icu. Posti\u0111ena cerlekom koji nastade, djevojka zastane na\u010das lagano pocrvenjev\u0161i, a zatim naglo zatvori vrata i nestade ostavljaju\u0107i nas da u\u017eivamo prepri\u010davaju\u0107i ovu zgodu.<\/span><\/p>\n

Ivica Marijanovi\u0107
\n<\/strong>  <\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prozelenila, prolistala, procvjetala, propjevala Bijakova. Puna je \u017eivota i poleta koji izbija iz svih njenih pora: iz dubina jama i ledenica, s vidika bezbrojnih vrhunaca, u trku stada divokoza i muflona, u nepredvidljivu letu bezbrojnih leptira, u \u010darobnom sjaju cvjetova sa znanih i neznanih ledina i dolaca. Ptice neumorno ponavljaju svoje bha\u0111ane  u tajanstvenom ritmu […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[25,18,19],"class_list":["post-54","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-zapisi","tag-biokovska-vila-i-imotski-vilenjaci","tag-vijesti","tag-zapisi"],"blocksy_meta":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/54","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=54"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/54\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29216,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/54\/revisions\/29216"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=54"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=54"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=54"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}