{"id":46,"date":"2009-04-15T17:54:03","date_gmt":"2009-04-15T15:54:03","guid":{"rendered":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/2009\/04\/15\/bijela-pria\/"},"modified":"2023-07-26T20:12:40","modified_gmt":"2023-07-26T18:12:40","slug":"bijela-pria","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/2009\/04\/15\/bijela-pria\/","title":{"rendered":"Bijela pri\u010da"},"content":{"rendered":"

\"Fotkice00004\"Zabijelila Bijakova zaodjenuv\u0161i se poput kakve snje\u017ene kraljice iz bajkolikih prizora. Duboki je snijeg prekrio sve, iznenadiv\u0161i i zimogrizna stabla maslina kojih ovdje – u Rastovcu, malenom seocetu podno zapadnog dijela planine – ima u neuobi\u010dajenom broju. <\/span><\/p>\n

<\/p>\n

Spu\u0161tamo se k selu smje\u0161tenom u malenoj kotlini i uokvirenom brda\u0161cima. Ona ga zaklanja od studeni koju donose vjetrovi \u0161to se zalije\u0107u s hladnih hercegova\u010dkih visova. Razbacujem poglede po bjelini \u0161to se rasprostrla uokolo i obuzela me ljepotom, te joj se predajem treptajem sre\u0107e \u0161to je razvla\u010dio usne u jedva vidljiv smije\u0161ak zadovoljstva.
\nSveti Ilija i \u0160\u0107irovac, dva dominantna vrha u ovom dijelu planine, mamili su izazovno svojim djevi\u010danskim bjelilom. Bijakova je ovdje strma i stjenovita pa je uspon iz sela, koje je prili\u010dno nisko, do ovih vrhova dugotrajan i mukotrpan, a zimi i pravi pothvat.
\nUvukav\u0161i se pod snje\u017eni pokriva\u010d, selo se nevoljko budilo, dimilo se tek iz pokoje ku\u0107e, poneko starije \u010deljade “klapa” oko ku\u0107e, a ku\u0107no blago \u017eeljno i\u0161\u010dekuju prve obroke. Ogoljelo se drve\u0107e pognulo pod bijelim teretom, dr\u0161\u0107e \u017eude\u0107i suncu i strku vrabaca po granama ne bi li se malo ugrijalo. Snjegovi\u0107 kraj puta jo\u0161 spava, umoran od jutarnje strke i vriske djece.      
\nNismo nepoznati u ovom kraju; zbog dugotrajnih uspona na ovom dijelu planine dolazili bismo uglavnom ljeti, ali otkad je rat i Hercegovina nesigurna, do\u0111emo \u010de\u0161\u0107e, tako da su nas stari Marijan i \u017eena mu prepoznali jo\u0161 u vozilu.
\nNe da im se spavati usprkos zimi pa se podigli i \u201eprpaju \u0161togod” dok se mla\u0111arija ne ustane. Gledaju sa zanimanjem u na\u0161e zimsko izdanje \u010dude\u0107i se “pustoj” opremi.
\n– Lipi cokula u tebe – zainteresira se Marijan gledaju\u0107i u \u201e\u010dudo” na Jo\u0161kovim nogama.
\nPogledam ispod oka u Jo\u0161ka o\u010dekuju\u0107i vulkan. Naime, planinarstvo je za njega svetinja. On je od one sorte ljudi-mrava bez kojih nijedno ovakvo dru\u0161tvo ne bi moglo opstati. Daje cijeloga sebe bez obzira da li se radi o skupljanju \u010dlanarina, pretplatama, propagandnim akcijama i svim onim \u201emalim” stvarima koje idu uz planinarstvo a za koje mi ostali \u2013\u201ema bi rado, ali evo ba\u0161 nemam vremena”.
\nUsprkos tome \u0161to smo ostali bez prostorija, on organizira predavanja, kupuje knjige za biblioteku dru\u0161tva, nabavlja opremu i financijsku potporu u sredini koja na planinarstvo gleda isto kao \u201eeskimi na fri\u017eider”. Du\u0161a je od \u010dovika, ali morate paziti da pred njim ne zabrljate u bilo kojem, planinarskom, pogledu. Ne podijeliti odu\u0161evljenje s njim u vezi kakve akcije, nemaran i ne ritualan odnos prema opremi, ili kao sada – poselja\u010diti nazivom cokula ove veli\u010danstvene Koflachove gojzerice – predstavlja ozbiljnu opasnost da se na vas sru\u0161i bujica psovki – predika s obaveznim: \u201e … s kim ja odam u planinu… ajme seljaka… o, da ovo vide Poljak i dru\u0161tvo!…”
\nUhvativ\u0161i na\u0161e poglede iz kojih se \u010ditala \u017eelja za “predstavom” i po\u0161tivaju\u0107i ipak neupu\u0107enost staroga, Jo\u0161ko promrsi ne\u0161to kratko, nastavljaju\u0107i s va\u0111enjem opreme. Kada pak stara upita naivno: \u201eA \u0161ta \u0107e vam ti ma\u0161klini?” – pokazuju\u0107i na cepine koje je Jo\u0161ko ponosno izvadio i po\u010deo nam ih dijeliti – nije izdr\u017eao pa nam podviknu da se ve\u0107 jednom spremimo jer on polazi i nema namjeru \u010dekati smotance.
\nPo\u0111osmo poslu\u0161no za njim, u ti\u0161ni, gurkaju\u0107i Biloga da \u0161uti jer bi mogao \u0161togod zabrljati.
\nDok se upu\u0107ujemo k drugom kraju sela, odakle po\u010dinje staza, primje\u0107ujem da se uzti\u0161malo uz prozore kuda smo prolazili. Ha, ba\u0161 smo krasno izgledali ovako naki\u0107eni cepinima, skija\u0161kim \u0161tapovima, gle\u017enja\u010dama i rusacima. Mora se priznati da se Jo\u0161ko trudio – naro\u010dito od kad se vratio s Mont Blanca – da sli\u010dimo na prave planince, bore\u0107i se protiv na\u0161eg neformalnog izgleda i \u201e\u0161eta\u010dkog planinarstva”, kako je on nazivao izlete po okolnim “patuljcima”.
\nUzalud se Vlaj\u010di\u0107 branio pri\u010dom kako je on zadovoljan tim patuljcima, kad se ima u vidu da su neki opisali kao pravi po\u00acthvat uspon na planine vrhovi kojih su u razini Matine pojate u Vrdolu.
\n– Ako Bog da i do\u0111u bolja vrimena, unda \u0107emo se izodat… – opravdavao bi se, dok bi Jo\u0161ko kolutao o\u010dima kukaju\u0107i nad kaznom Bo\u017ejom \u0161to ga od svih ljudi na ovoj gorovitoj planeti dopade ova skupina \u201e\u0161eta\u010da”. Ipak, dok smo kroz ostala godi\u0161nja doba bili prili\u010dno proizvoljni u izgledu – poneko (na Jo\u0161kov u\u017eas) samo s lova\u010dkom torbicom i sportskim patikama umjesto gojzerica – zimi smo sli\u010dili likovima na fotografijama s ozbiljnih planinarskih pohoda, te bi Jo\u0161ko, kao sada, ponosno vodio na\u0161u grupicu.                             
\nIako su danja svjetla odavno zasjala, sunce se samo naslu\u0107uje, nisko je i zaklonjeno brdima \u0161to \u010dudno upijaju njegovu toplotu. Bura je no\u0107as zasu\u0161ila snijeg koji \u0161kripi pod nogama. Gledam tu bjelinu \u0161to se prosula uokolo, zamaskirav\u0161i prirodu u \u010dudne i zanimljive oblike, tako da mi i dobro znani predjeli izgledaju novi i zanimljivi. U ti\u0161ini bez vjetra sve kao da je zastalo u nepokretu, poput glumaca pri spu\u0161tanju zavjese. Nalazim nekakav nepoznati u\u017eitak u hodu po snijegu i jednostavno se predajem zvukovima \u0161to ih proizvode kora\u010daji. Potaknuti valjda ovim u\u017eitkom, izroni\u0161e najednom prizori iz tko zna kojeg kutka sje\u0107anja. O\u017eivje\u0161e slike iz djetinjstva ispunjene sla\u0161\u0107u nesputane igre po snijegu. Znam da je ovo jeka one radosti; nerazumljiva je jer poti\u010de iz daljina pro\u0161losti koja nepovratno nestade u virovima toka rijeke vremena.
\nNi kad smo sjeli da otpo\u010dinemo kod \u0160utinih staja – nekada ljetnih gnijezda rastova\u010dkih \u010dobana, nisu me napu\u0161tala sje\u0107anja. Prenuh se tek kad rasprava oko toga da li treba i\u0107i dalje postade bu\u010dnija. I bez snijega se ovdje napredovalo sporo tako da bi bilo problemati\u010dno popeti se na vrh i vratiti za vidjela. Bili je ve\u0107 po\u010deo s raspremanjem i nude\u0107i nas rakijom govorio kako smo i dovde \u201evele posla” u\u010dinili pa mo\u017eemo \u201elipo marendat, is\u0107akulat se i pomalo nazad”.
\nJo\u0161ko se narogu\u0161i, govore\u0107i kako on \u201ene i\u0111e u planinu da bi moga bolje marendat”, pa nas stade pozivati na nastavak uspona, a suo\u010den s na\u0161im ne\u0107kanjem, ispali ultimativno da on dalje ide sam, udaraju\u0107i tako u najmek\u0161u to\u010dku – planinarsku kolegijalnost.
\nUputismo se dakle za njim nevoljko, ususret snijegu koji je bivao sve dublji te smo napredovali sporo, izvla\u010de\u0107i s mukom noge koje bi ponegdje utonule iznad koljena. Uskoro smo hodali tako \u0161to smo stajali u tragove onoga ispred sebe. Na \u010delu je bio Jo\u0161ko koji nije posustajao. No, za\u0161av\u0161i u bukovinu izgubismo zapravo predod\u017ebu koliko jo\u0161 do vrha ima. Sunce se jo\u0161 samo naslu\u0107ivalo i ovdje nije dopiralo njegovo svjetlo pa je bivalo sve tmurnije i hladnije. Umor se i\u0161\u010ditavao s na\u0161ih lica, a domalo se i Jo\u0161ko sve \u010de\u0161\u0107e odmarao. Odustati \u201enije dolazilo u obzir” jer on nije mogao dopustiti takvu \u201emrlju u karijeri”, pa smo nastavljali unato\u010d zamoru koji je postajao sve o\u010ditiji.   
\nTko zna dokle bi tako i\u0161lo da u jednom trenutku, okre\u010du\u0107i se nepa\u017eljivo, Vlaj\u010di\u0107 ne zaka\u010di vr\u0161kom cepina arkadu Imenjaka, koji je bio iza njega. Krv namah pote\u010de, nastade strka me\u0111u nama, ali na sre\u0107u rana nije bila duboka pa se krv brzo i zaustavi. Uvidjev\u0161i da je sve u redu, Jo\u0161ko se uzbe\u0161tima kako ne\u0107e dalje s nespretnjakovi\u0107ima i da se iz ovih stopa vra\u0107a dok jo\u0161 kogod nije i glavu izgubio. Uputismo se odmah za njim da se eventualno ne predomisli, osuv\u0161i tobo\u017ee drvlje i kamenje po \u201etrapavcu”, proglasiv\u0161i ga planinarskom ni\u0161ticom.   
\n– Dobro je stara govorila: \u201eKoga \u0107e vam \u0111avla ti ma\u0161klini?” – branio se on, opet tobo\u017ee, uvrije\u0111en, a u du\u0161i sretan \u0161to je sve dobro ispalo – i \u0161to se vra\u0107amo. Imenjak je smirivao atmosferu govore\u0107i kako je sri\u0107a da je dobio u glavu a ne digdi drugo, a Bili je sve \u010de\u0107e nudio rakiju, za dezinfekciju, pa suo\u010den s odbijanjem trgne koji gutljaj i doda: \u201eRodija\u010de, ako zatriba, tu smo. \u201eZatribala je uskoro svima kad se opet na\u0111osmo unutar hladnih zidina jedine upotre\u00acbljive ku\u0107ice me\u0111u \u0160utinim stajama, kojoj lovci produ\u017ei\u0161e \u017eivot, za razliku od ostalih koje nestaju u vje\u010dno po\u010divaju\u0107em zagrljaju trnja i dra\u010da. Bili smo umorni i za trenutak se prepustismo bezglasju ispunjenom kr\u0161enjem gran\u010dica \u0161to ih je Bili pripremao za lo\u017eenje u staroj islu\u017eenoj pe\u0107i, \u0161\u0107u\u0107urenoj u kutu. Gledali smo nijemo u taj ritual, vesele\u0107i se dimu \u0161to je uskoro navirao kroz \u0161upljine u pe\u0107i kao da \u017eeli vidjeti koga ima u kolibi, a zatim jurnu uvis pra\u0107en \u0161u\u0161tanjem pare koju je vatra istjerivala iz mokrih grana.
\nTek kad se rasplamsalo prihvatismo se jela, uzbrblja se rakija u nama ispunjavaju\u0107i glasovima ti\u0161inu \u0161to se ledila uokolo. Nestalo je maloprija\u0161njih napetosti te se s u\u017eitkom predadosmo \u010darima ovog zimskog popodneva u planini…      <\/span><\/p>\n

Ivica Marijanovi\u0107
\n<\/span><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zabijelila Bijakova zaodjenuv\u0161i se poput kakve snje\u017ene kraljice iz bajkolikih prizora. Duboki je snijeg prekrio sve, iznenadiv\u0161i i zimogrizna stabla maslina kojih ovdje – u Rastovcu, malenom seocetu podno zapadnog dijela planine – ima u neuobi\u010dajenom broju.<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[21,18,19],"class_list":["post-46","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-zapisi","tag-bijela-prica","tag-vijesti","tag-zapisi"],"blocksy_meta":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=46"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29220,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/46\/revisions\/29220"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=46"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=46"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=46"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}