{"id":44,"date":"2009-04-15T17:51:06","date_gmt":"2009-04-15T15:51:06","guid":{"rendered":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/2009\/04\/15\/bijakovsko-hodoae\/"},"modified":"2023-07-26T20:11:26","modified_gmt":"2023-07-26T18:11:26","slug":"bijakovsko-hodoae","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/2009\/04\/15\/bijakovsko-hodoae\/","title":{"rendered":"Bijakovsko hodo\u010da\u0161\u0107e"},"content":{"rendered":"

\"Fotkice00002\"Izroniv\u0161i pred na\u0161im o\u010dima, golemo Biokovo u\u0161utka na\u010das na\u0161e glasove dok smo pogledima prelazili preko znanih nam i neznanih staza, padina, uvala i bre\u017euljaka, mame\u0107i nas izazovno poput stasite djevojke ure\u0111ene za lov na zamamne poglede. <\/span><\/p>\n

<\/p>\n

Glazba s tranzistora djelovala je kao zvuk indijskog svira\u010da koji podi\u017ee kobru, te pro\u0111e dobar \u010dasak prije negoli netko od nas izusti \u201eAaah…”, postav\u0161i svjestan stvarnosti od koje samo na trenutak uzletjesmo krilima duha, potaknuti pogledom na Biokovo, ovu dalmatinsku ljepoticu. Dadoh joj \u017eenski atribut op\u010dinjen trenutnom ljepotom, ali davno prije mene iskusi\u0161e ljudi njezinu \u017eensku i mu\u0161ku \u0107ud, njezin jin i njezin jang, te joj i ime dado\u0161e niti mu\u0161ko niti \u017eensko – Biokovo.  <\/span><\/p>\n

– Skre\u0107emo sa ceste Zagvozd – Vrgorac, \u0161to je Francuzi izgradi\u0161e, u zaselak Mili\u0107e, na\u0161 stalni \u201ebazni logor” za uspon na Sv. Juru. <\/span><\/p>\n

– Ej Imo\u0107ani, di ste Imo\u0107ani? – prepoznaju nas na\u0161i \u201ezago\u017e\u0111aci”, kako mi zovemo prakti\u010dki sve ono \u0161to \u017eivi ispod Biokova i gravitira Zagvozdu, malom sredi\u0161tu toga kraja. <\/span><\/p>\n

– E, di ste, kako ste? – odgovaramo i mi, igraju\u0107i uobi\u010dajeni ritual u svim dalmatinskim mjestima, takozvano \u201epropitivanje o juna\u010dkom zdravlju” iliti \u201eljudikanje”.                                   <\/span><\/p>\n

– Nezamislivo je, naime, da u ovim krajevima pri susretu s drugim \u010deljadetom ne zastanete na trenutak i ne proljudikate, bez obzira na to znate li se ili ne znate. Iako se razgovara o obi\u010dnim stvarima, razgovor je \u010dista i te\u0161ko prepri\u010dljiva improvizacija. Jedino bismo u Raosovim djelima uspjeli na\u0107i ilustraciju za takve prizore. Uostalom \u201e\u0160kiljo iz Zagvozda” je upravo iz ovih krajeva. <\/span><\/p>\n

– Jeste li okasnili? – bockaju na\u0161i doma\u0107ini znaju\u0107i za\u0161to smo do\u0161li i koji nam je cilj. Znaju, jer danas zadnja subota u mjesecu srpnja, dan hodo\u010da\u0161\u0107a na Biokovo, kada se slu\u017ei sveta misa na vrhu, u kapelici Sv. Jure. Potpuno je jasno da je Sv. Jure i na\u0161 planinarski svetac i za\u0161titnik.          <\/span><\/p>\n

– Ma stignemo mi, kumi\u0107u, ne boj se ti! – odgovaramo namje\u0161taju\u0107i opremu, spremaju\u0107i se za idu\u0107a tri-\u010detiri sata prili\u010dnog uspona. <\/span><\/p>\n

U razgovoru saznajemo da je ve\u0107 prili\u010dno naroda oti\u0161lo rano da izbjegne jako sunce, a dobar dio mladosti oti\u0161ao je jo\u0161 ju\u010der pa \u0107e prespavati u planini. Zagledamo parkirana auta ostalih \u201ehodo\u010dasnika” i pomalo razo\u010darano vidimo da fiat Stipe Bo\u017ei\u0107a nije tu kao \u0161to je bio lani. <\/span><\/p>\n

– Umoran je \u010dovik jo\u0161 od K2. Dobro je i \u017eiv osta – komentiramo, nadaju\u0107i se da \u0107e ipak do\u0107i asfaltom s makarske strane, pa \u0107emo lipo pro\u0107akulat. <\/span><\/p>\n

Zaputismo se tako znanom nam stazom prepu\u0161taju\u0107i joj da nas vodi, jer danas nema vremena za \u201eeksperimente” po neznanim docima, nego valja do\u0107i do po\u010detka mise. Ovu stazu poznajemo koliko i svoju ulicu koju rutinski prolazimao iz dana u dan, ne bivaju\u0107i ustvari svjesni vremena i prostora koji pro\u0111osmo. Tako nam i sada, u mislima vi\u0161e na vrhu nego na stazi, pro\u0111e ovaj trosatni uspon, prividno br\u017ee nego ina\u010de. <\/span><\/p>\n

Na\u0161av\u0161i se pod vrhom i ugledav\u0161i mno\u0161tvo oko tv-tornja i crkvice i po pristupnoj cesti, iza\u0111osmo na vrh puni radoznalosti i o\u010dekivanja. <\/span><\/p>\n

Ugo\u0111aj dalmatinskih \u201ederneka” nije izostao ni ovdje. Na ra\u017enju su se vrtjeli janjci, obvezan dio folklora u takvim prigodama; u manjim skupinama ljudi su \u0107akulali uz pivo i vino, mla\u0111arija se muvala tra\u017ee\u0107i svoje dru\u0161tvo, \u017eene s krunicama u rukama molile su i, namje\u0161taju\u0107i nevje\u0161to izgled nehajnosti, promatrahu zapravo upadljivo sve ono \u0161to im se \u010dinilo zanimljivim; nije nedostajala ni gdjekoja \u201eganga”, tek da se zna, je li, da smo na\u0161i. <\/span><\/p>\n

Susre\u0107emo stare prijatelje, srda\u010dno se rukuju\u0107i prpitivamo se uzajamno za ostale, popra\u0107aju\u0107i nedolazak ponekog nam poznanika \u0161aljivim: <\/span><\/p>\n

– A \u0161ta \u0107e\u0161, moj kumi\u0107u! Ona (\u017eena doti\u010dnog) naredila da se mora na more, pa ti ajde Bogu… Lako je nami govorit, moj rodija\u010de, ali kad je u nje zakon, \u0161ta more\u0161… <\/span><\/p>\n

Odobravaju\u0107i smijeh nas kojima Ona nije gazda (ta, mi smo tu), mije\u0161a se s pjesmom i smijehom ostala naroda i svi pomalo gibamo k crkvici uz zvuk zvona koje poziva na bogoslu\u017eje. <\/span><\/p>\n

Kapela je malena tako da mnogo vi\u0161e hodo\u010dasnika ostaje vani po okolnim stijenama nego \u0161to ih je unutra i na ulazu. Ti\u0161ina \u0161to zavlada i pogled \u0161to dopire do vrhova planina srednje Bosne dovoljan je poticaj du\u0161i da smirena na tren uzleti nekamo gore u ne saznajno, da na \u010das zaboravi na okov tijela, neslu\u0107uju\u0107i ushi\u0107ena da je vrlo blizu svom izvoru – ma kako ga tko zvao. Je li ovo razlog \u0161to se penjem gore?… <\/span><\/p>\n

Zvuk zvona i kome\u0161anje oko mene prekine me u \u201enebeskom uzletu” i ponovo postadoh svjestan svakodnevice, prolaze\u0107i pogledom po licima prisutnih. <\/span><\/p>\n

Na kraju mise jo\u0161 jednom \u201epretresamo znance” (malo razo\u010darano komentiramo da Stipe nije do\u0161ao), ugovaramo susrete dolje i hvatamo hladovinu za ru\u010dak.       <\/span><\/p>\n

E, sada smo se raspojasali, \u0161tono se ka\u017ee, jer Dalmatinac je tek uz spizu Dalmatinac – pa neka je ona (spiza) i planinarska. <\/span><\/p>\n

– Kakvo ti je vino ? – pitam Ivicu koji je za ovu priliku ponio svoje pravo, doma\u0107e. <\/span><\/p>\n

– Sedam jezika govori, moj imenja\u010de – odgovara on i to\u010di mi \u010da\u0161u, veseo \u0161to mo\u017ee pokazati ‘ko je me\u0161tar za vino. <\/span><\/p>\n

Ceremonijal dalje ide tako da \u010da\u0161u podignete malo i zna\u010dajno ocijenite boju vina, zatim ispijete dug gutljaj nakon kojega slijedi mala stanka, trenutak neizvjesnosti za gazdu, a onda prodorno dahnete: <\/span><\/p>\n

– Hu … svaka \u010dast. More, brate na izlo\u017ebu! <\/span><\/p>\n

– A \u0161ta san ti reka, kumi\u0107u – veselo i s ponosom odgovara imenjak uz obvezno odobravanje ostalih degustatora. <\/span><\/p>\n

Vino nam podari slatkorje\u010divost i padaju svakakva obe\u0107anja za akcije, koje se, naravno, ostvarit ne\u0107e (ili, mo\u017eda, ipak)… <\/span><\/p>\n

Ali tako je to u visinama. Misli\u0161 kad si gore, ovako visoko, da si dovoljno iznad tih \u201emalih niskih problem\u010di\u0107a” koje treba rije\u0161iti pa da se ideja ostvari. Toga obi\u010dno postanemo svjesni na putu ku\u0107i, nakon spu\u0161tanja i umora koji nas obuzme i umrtvi… <\/span><\/p>\n

– \u201e\u0160ta je meni ovo trebalo” – piva Bebek iz radija, a nas potakne da \u201eodvrtimo film” unazad i postavima isto pitanje. <\/span><\/p>\n

Jasno, samo do idu\u0107eg vikenda… <\/span><\/p>\n

  <\/span><\/p>\n

Ivica Marijanovi\u0107 <\/span><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Izroniv\u0161i pred na\u0161im o\u010dima, golemo Biokovo u\u0161utka na\u010das na\u0161e glasove dok smo pogledima prelazili preko znanih nam i neznanih staza, padina, uvala i bre\u017euljaka, mame\u0107i nas izazovno poput stasite djevojke ure\u0111ene za lov na zamamne poglede.<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[20,18,19],"class_list":["post-44","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-zapisi","tag-bijakovsko-hodocasce","tag-vijesti","tag-zapisi"],"blocksy_meta":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/44","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=44"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/44\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29208,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/44\/revisions\/29208"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=44"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=44"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=44"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}