{"id":2959,"date":"2016-03-04T18:06:41","date_gmt":"2016-03-04T17:06:41","guid":{"rendered":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/2016\/03\/04\/alpska-avantura\/"},"modified":"2023-07-26T20:10:22","modified_gmt":"2023-07-26T18:10:22","slug":"alpska-avantura","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/2016\/03\/04\/alpska-avantura\/","title":{"rendered":"Alpska avantura"},"content":{"rendered":"

Bila je to prili\u010dno zanimljiva Alpska avantura. Mijo, Jo\u0161ko i ja smo za put bili odavno sigurni, a uz nas je bilo slobodno jo\u0161 jedno mjesto.<\/span><\/span> <\/span> <\/span><\/p>\n

U nekoliko zadnjih godina, nas trojica smo se pokazali kao slo\u017ena ekipa u vi\u0161ednevnim, napornim alpskim turama. Kao \u010detvrtog, Mijo nam je predlo\u017eio Dragu iz Sinja. Njegov je dugogodi\u0161nji prijatelj i biv\u0161i kolega. Jo\u0161ko je bio zadovoljan kondicijom i donekle stanjem svoga koljena, a Mijo i ja zdravi te odli\u010dno kondicijski pripremljeni. Drago je profesor tjelesnog koji svakodnevno trenira pa ni s njim ne bi trebalo biti problema. Do\u0161ao je dan polaska 26. srpnja. Krenuli smo u 6 sati iz Dugopolja, tako da smo imali cijeli dan ispred sebe. \u010cesto smo se zaustavljali, pa po doma\u0107i, na haubi rezali pancetu, kapulu, sir i najve\u0107u deliciju od svega – kruv ispod sa\u010da. Svako malo marenda, pa ladna piva ili bevanda i tako, malo po malo, predve\u010der, stigosmo u Cerviniju. Cervinija je \u010duveno talijansko, alpsko mjesto, koje nikoga ne ostavlja ravnodu\u0161nim, posebno skija\u0161e i alpiniste. Razlog tome je svjetski poznati alpski vrhunac Matterhorn koji kao rog str\u0161i iznad i budi strahopo\u0161tovanje. Iz Cervinije se penje na njega ako se odabere te\u017ea, talijanska strana. Dok smo se tako vrtili po Cervinii tra\u017ee\u0107i mjesto za kamp, iz suprotnog smijera, nai\u0111e grand cheroke pa blica i trubi. Zaustavim se, pogledam u retrovizor, terenac tako\u0111er staje. Iz njega izlazi \u017eenska i tr\u010di prema nama…<\/span> <\/span><\/p>\n

” A di \u0107e spli\u0107ani?” upita. Na\u0161a \u017eena, rodom iz \u0160ibenika, \u017eivi u Cervinii, uo\u010dila ST tablice. Lipo li je bilo, tako daleko od ku\u0107e, \u010duti svoj jezik i vidit svoju Hrvaticu. Pozvala nas je k sebi, gdje smo na livadi pred njenim restoranom, postavili \u0161atore i s pogledima na Matterhorn do\u010dekali ve\u010der. Drago nije skidao pogleda s jedne od najopasnijih alpskih stijena. Tu ve\u010der je bezbroj pitanja postavio Jo\u0161ku, najiskusnijem \u010dlanu ekipe, te je sebi obe\u0107ao da \u0107e kad tad stati na njegovom vrhu. Ne\u0161to kasnije, oblaci su sakrili Materhorn. Po\u010dela je padati ki\u0161a koja nas je rano potjerala u \u0161atore. Drago je tu no\u0107 ispratio, sjede\u0107i u autu, s pogledom uprtim u Matterhorn. Jutro je bilo bez ki\u0161e i obe\u0107avalo dobro vrime za uspon, pa smo spakirali opremu, doru\u010dkovali i krenuli prema Breithornu. Taj vrh smo \u017eeljeli popeti radi aklimatizacije prije uspona na Gran Paradiso. Tehni\u010dki je lagan. \u017di\u010dara nas je digla na 3400 metara. Laganim korakom preko kedenjaka na kojem je najvi\u0161e europsko skijali\u0161te, na kojem se, ba\u0161 tad, pripremala francuska ski reprezentacija, smo napredovali prema vrhu. Pro\u0161li smo pored Malog Matterhorna do kojeg izlazi \u017ei\u010dara iz \u0161vicarskog Zermatta. Od malog Matterhorna, preko platoa Rossa prema vrhu, vjetar je bio sve ja\u010di. Taj zadnji dio uspona smo hodali jako sporo, uz \u010desta zaustavljanja, jer se utjecaj visine ve\u0107 dobro osjetio. Na samom vrhu smo se zadr\u017eali svega par minuta zbog izrazito jakog vjetra. Napravili smo nekoliko fotografija i zapo\u010deli silazak..U Cervinii nas je do\u010dekala na\u0161a \u0160iben\u010danka Jelena te nas, uz svu prethodnu gostoljubivost, po\u010dastila i ru\u010dkom u svom restoranu. Jo\u0161 jednom joj od srca iskreno hvala za sve \u0161to je u\u010dinila za nas.<\/span><\/p>\n

\"DSC00246\"
<\/span><\/p>\n

\"DSCN1847\"<\/span><\/p>\n

Poslije podne smo otputovali prema podno\u017eju Gran Paradisa. Smjestili smo se u odli\u010dan kamp. U hladovini borova, uz ledenja\u010dki potok, prostran i uredan, zaslu\u017eio je svaku pohvalu. Postavili smo \u0161atore, po\u0161teno oprali, spremili ve\u010deru, te nakon par \u010da\u0161ica doma\u0107eg vina utonuli u zaslu\u017eeni san. Na\u0161 uspon na Gran Paradiso se sastojao od dva dijela. Prvi dan i prva dionica je uspon do doma Vittorio Emanuele II na visini od 2400 metara. Od podno\u017eja, prema domu, kroz vegetacijske katove, vodi dobra planinarska staza. Mnogo penja\u010da, razli\u010diti jezici i gu\u017eva, karakteristika su alpskih domova u ljetnim mjesecima. Mi smo smje\u0161taj rezervirali, dan prije, telefonski iz kampa. Smje\u0161taj smo dobili u staroj zgradi pored novog doma. Sobe od desetak le\u017eajeva su skromne, ali \u010diste i uredne. Drugi dio uspona po\u010dinje slijede\u0107i dan u 2 sata u jutro. Ustali smo, doru\u010dkovali, te uz svjetlo \u010delnih lampi krenuli prema vrhu. Prvih petsto metara iznad doma uspinjemo se ledenja\u010dkom morenom bez snijega i leda, a onda ulazimo u ledennjak, montiramo dereze i s ruksaka skidamo cepine. Drago je po\u017eurio prvi, a mi nenavezani penjemo za njim. Drago je ba\u0161 uvijek ispred nas i samostalno juri na najpoznatiji talijanski vrh. Strah nas je zbog njegovog nedovoljnog iskustva u visokom gorju, ali najvi\u0161e zbog tvrdoglavosti. Dobro smo ga raspoznavali me\u0111u ostalim penja\u010dima po \u017eutom karimatu, koji je lepr\u0161avo visio o ruksaku. Preko snijegom prekrivenog ledenjaka, prtinom prethodnih grupa, zaobilaze\u0107i ledenja\u010dke pukotine, nakon otprilike 4 sata uspona sti\u017eemo pod vr\u0161ni greben. Pod samim vr\u0161nim grebenom je neopisiva gu\u017eva. Duboka pukotina je premo\u0161\u0107ena metalnim ljestvama, a prelazak preko nje spor. Nakon ljestava, jo\u0161 je stotinjak metara uskog grebena na kojem smo oprezno mimoilazili pojedice i naveze koji se vra\u0107aju s vrha. Ni na Gran Paradisu se, kao i na Breithornu, nismo dugo zadr\u017eavali. Ne samo zbog vjetra i hladno\u0107e, nego zbog magle i nedostatka prostora, kao i osje\u0107aja planinarske kolegijalnosti. Vodili smo ra\u010duna da i oni iza nas ne moraju dugo \u010dekati, jer je \u010dekanje nekoga tko pozira na vrhu i nama i\u0161lo na \u017eivce.<\/span><\/p>\n

\"DSCN1898\"
<\/span><\/p>\n

\"DSC00324\"<\/span><\/p>\n

Silazak je, bar meni, uvijek puno lak\u0161i. Na dom smo u popodnevnim satima. E sad vi\u0161e nije bilo opasnosti, napravili smo dobar posao pa smo zadovoljni ispijali pive i nadokna\u0111ivali izgubljenu teku\u0107inu. Vi\u0161e nam se nigdje nije \u017eurilo, jer preostalih nekoliko sati hoda, do auta, smo mogli pro\u0107i i po no\u0107i. Drago se u silasku, pred domom, odvojio od nas. Nismo ga vidjeli barem sat vremena. Kad odjednom, usred ru\u010dka, do\u0161ao je k nama i zamolio da po\u017eurimo jer su mu noge mokre. Na brzinu smo dovr\u0161ili ru\u010dak, preslo\u017eili opremu i krenuli k podno\u017eju i kampu. Jo\u0161 jedna no\u0107 u kampu i povratak prema Hrvatskoj…<\/span><\/p>\n

Branimir Juki\u0107<\/strong>
<\/span><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bila je to prili\u010dno zanimljiva Alpska avantura. Mijo, Jo\u0161ko i ja smo za put bili odavno sigurni, a uz nas je bilo slobodno jo\u0161 jedno mjesto. U nekoliko zadnjih godina, nas trojica smo se pokazali kao slo\u017ena ekipa u vi\u0161ednevnim, napornim alpskim turama. Kao \u010detvrtog, Mijo nam je predlo\u017eio Dragu iz Sinja. Njegov je dugogodi\u0161nji […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-2959","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-zapisi"],"blocksy_meta":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2959","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2959"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2959\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29207,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2959\/revisions\/29207"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2959"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2959"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2959"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}