{"id":193,"date":"2010-07-18T15:26:27","date_gmt":"2010-07-18T13:26:27","guid":{"rendered":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/2010\/07\/18\/povratak-s-ruba-europe\/"},"modified":"2010-07-18T15:26:27","modified_gmt":"2010-07-18T13:26:27","slug":"povratak-s-ruba-europe","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/2010\/07\/18\/povratak-s-ruba-europe\/","title":{"rendered":"Povratak s ruba Europe"},"content":{"rendered":"

\"5.jpg\"<\/a> Jo\u0161ko se vratio s Kavkaza. Ovaj put nije uspjelo. Ni\u0161ta stra\u0161no, ni prvi ni zadnji! Neki se uop\u0107e nisu vratili. Da, da dragovi\u0107i moji iznenadio bi vas podatak o broju nesre\u0107a na tom najve\u0107em europskom vrhu. U tekstu koji slijedi\u00a0Jo\u0161ko je podijelio\u00a0s nama svoje dojmove s ove nezaboravne avanture\u00a0\u00a0pa u nastavku imamo njegov tekst a naravno i foto galeriju – Elbrus<\/strong><\/span><\/a> Nadam se da \u0107ete u\u017eivati \u010ditaju\u0107i\u00a0o pute\u0161estvju na\u0161eg tajnika po rubovima moderne civilizacije.<\/span><\/span><\/p>\n

<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

K A V K A Z – ELBRUS 2010.<\/span><\/span><\/h1>\n

\u00a0 \"4.jpg\"<\/a>Pro\u0161le jeseni nakon prili\u010dno premi\u0161ljanja Pamir ili Kavkaz, moj kum i stari planinarski partner Ante \u0160ari\u0107 iz Makarske (HPD \u201eBiokovo”) i ja odlu\u010dili smo se primjereno na\u0161im godinama ipak za Elbrus 5642m – najvi\u0161i vrh Europe. <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

To je planina na koju se dosta rijetko ide, pomalo je s ne ruke, a i okru\u017eenje i prilike koje tamo vladaju sve su prije nego obi\u010dne i mirne. Pohodu treba pri\u0107i s velikim po\u0161tovanjem s obzirom na \u0107udljive mikroklimatske prilike i znaju\u0107i da se i Reinhold Messner popeo tek iz drugog poku\u0161aja.<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

Kako smo definitivno dogovorili Elbrus, bacio sam se na net kako bih prona\u0161ao \u0161to vi\u0161e podataka o vrhu i samom usponu. Uglavnom svi su tvrdili da je to \u201elagana” planina bez tehni\u010dkih problema. Treba imati solidnu kondiciju, dobro vrijeme i vrh je tu prakti\u010dno u d\u017eepu. Kako li samo ljudi olako shva\u0107aju ove planine? Naime, znam iz iskustva da nema laganih vrhova, a k tome ako je vi\u0161i od 5000m, uz to pokriven vje\u010dnim snijegom i ledom. Jo\u0161 tome treba dodati da je 50% manje kisika u zraku. Uspon je beskrajno dug, oko 8 km iz zadnjega skloni\u0161ta koje je na 4060m, a ne kako pi\u0161e na prospektima i kartama na 4300m. Treba se popeti oko1600m visinske razlike, a i vratiti natrag do \u017ei\u010dare najkasnije do 16 sati kada vozi posljednja \u017eica s Garabashija koja je smje\u0161tena na istoimenom ledenjaku na 3700m. <\/span><\/span><\/p>\n

Listaju\u0107i net prona\u0161li smo interesantnu ponudu ekipe iz Beograda koja organizira me\u0111unarodni pohod na Elbrus, a \u010dinili bi ga planinari iz raznih planinarskih dru\u0161tava uz povoljnu cijenu ali zato je prijevoz minibusom preko Bugarske, Turske i Gruzije. Pred sami polazak na put, samo par dana prije itinerer puta je zbog ratnog stanja na granici Gruzije i Rusije zamijenjen rutom s sjeverne strane Crnoga mora, tj. preko Rumunjske i Ukrajine. Prema planu put je trebao trajati tri dana do sela Elbrus ispod samoga vrha na oko 2000m, ali zbog bizarnih problema se otegao na pet dugih i iscrpljuju\u0107ih dana i no\u0107i. Na putu su nam se pridru\u017eila jo\u0161 trojica planinara ina\u010de na\u0161ih prijatelja Dra\u017ean Mimica iz Omi\u0161a (HPD \u201eImber”), \u017deljko Stamatovi\u0107 (PK \u201eSplit”) i Bo\u017eidar Plazoni\u0107 iz Splita (HPD \u201eMosor”). <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

S obzirom da put do planine predstavlja avanturu i pravi podvig opisati \u0107u ga zbog svih onih kojima se to \u010dini zanimljivo, a i zbog toga da svim avanturistima koji bi se slu\u010dajno uputili na sli\u010dno putovanje po isto\u010dnim zemljama proiza\u0161lim iz biv\u0161ega SSSR-a ne bi ni u kom slu\u010daju palo na pamet. Oni koji \u0107e putovati na Kavkaz avionom preko Moskve i Mineralnih voda slobodno mogu presko\u010diti ovaj dio opisa.<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

Na put smo po\u0161li 26. lipnja tijekom jutra iz Splita Dra\u017eanovim terencem Nissan-Patrolom autoputom do Beograda. U autu pretrpanom svim i sva\u010dim zbilo nas se svih pet ne znaju\u0107i da nas ista sudbina \u010deka i slijede\u0107ih pet dana na putu duga\u010dkom oko 4500km. U Beogradu smo se prekrcali u minibus bolje re\u0107i kombi Mercedes 316, nas 13 (o\u010digledno nesretan broj) i dva voza\u010da koje sam odmah prozvao Krsti\u0107 & sin, asociraju\u0107i me na kultni film. Glavni voza\u010d Rajko prili\u010dno sli\u010di na Pavla Vujisi\u0107a samo iz mla\u0111ih dana jer je tako\u0111er razrok, a i sli\u010dnog je bahatog pona\u0161anja. Drugi voza\u010d, Dejan je jad i \u010demer. Nikad nije pre\u0161ao brzinu od fantasti\u010dnih 60 km na sat \u010dak niti autoputom. Pljeskali bi mu svaki put kada bi uspio obi\u0107i neki stari teglja\u010d marke Kamaz. Predstavljao se ka Lala. <\/span><\/span><\/p>\n

Brdo opreme potrpali su u omanju prikolicu, a dio opreme je nabacan ispod i na zadnja sjedi\u0161ta.\u00a0 Krenuli smo u nedjelju oko 18 sati a prvi cilj je bio Bukure\u0161t u koji smo nakon truckanja po sporednim cestama Vojvodine i Rumunjske stigli tijekom jutra. Sre\u0107a da su na\u0161i Dra\u017ean i Bo\u0161ko sobom nosili GPS-ove jer bez njih sigurno nikada ne bi do\u0161li na Kavkaz, a niti se vratili. Prona\u0161li smo Moldavijski konzulat i predali popunjene formulare za tranzitne vize i putovnice jer moramo prije\u0107i fantasti\u010dnih 27 km preko Moldavije i za tu uslugu platiti 60 eura po glavi. Nakom izvjesnoga vremena na\u0161 \u201eorganizator” ako se tako uop\u0107e mo\u017ee nazvati Dragan Pavlovi\u0107 vra\u0107a nam putovnice i ka\u017ee da nama Hrvatima vize nisu potrebne. Jupiiiii, u\u0161tedismo 60 eura. Nas petero odosmo na petosatnu \u0161etnju Bukure\u0161tom, a ostatak ekipe \u010dekati svoje vize ispred konzulata.<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

Polazak je uslijedio u 17 sati poslijepodne uz ki\u0161u prema jugu Rumunjske i grani\u010dnom prijelazu u blizini Bolgoroda (Ukrajina) koji je udaljen od Bukure\u0161ta oko 300km. Stigli smo oko pono\u0107i na granicu i nakon \u010dekanja od 2-3 sata spoznali gorku istinu da nas Hrvate ne\u0107e pustiti preko Moldavije bez viza. Mislili smo da ukaz o bez viznom re\u017eimu izme\u0111u na\u0161ih dr\u017eava jo\u0161 nije stigao na ovaj mali i bezna\u010dajni grani\u010dni prijelaz i da \u0107emo to tijekom jutra rije\u0161iti ostali smo spavati u kombiju i \u010dekati jutro. Na \u017ealost, iz konzulata su javili da su pogrije\u0161ili i da se trebamo vratiti i izvaditi vizu. Problem je \u0161to nam za povratak treba opet pola dana i da istoga dana to ne\u0107emo mo\u0107i rije\u0161iti nego tek sutra i to bi bila upropa\u0161tena dva dana koja su nam trebala biti sasvim dovoljna da preko Odese stignemo u Rostov na Donu i dalje na Kavkaz. <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

O\u010dajni\u010dki tra\u017eimo mogu\u0107nost i na kraju obilazimo cijelu Moldaviju i nakon dodatnih 500 km kroz Rumunjsku sti\u017eemo na grani\u010dni prijelaz XXX(nisam zapamtio ime) s Ukrajinom. Ponovo 2-3 sata \u010dekanja da nas Rumunji propuste, pa opet 2-3 sata da nam Ukrajinci potvrde putovnice, a onda novi \u0161ok. Po nekom njihovom\u00a0 navodno novom zakonu autobusi ne smiju vu\u0107i prikolicu i slijedi poni\u0161tavanje pe\u010data u putovnicama i povratak u Rumunjsku do prve pumpe. Slijedi pretovar opreme u bus i ostavljanje prikolice. Izgledamo kao \u0161ibice u pretovarenom busu, \u0161to na\u0161i voza\u010di odmah koriste da smanje brzinu vo\u017enje radi te\u017eine. Toliko smo bijesni i padaju te\u0161ke rije\u010di na ra\u010dun vo\u0111e i organizatora Dragana Pavlovi\u0107a. Osobno sam se \u017eelio vratiti jer nakon tri dana vo\u017enje u tijesnom prostoru pojavio mi se otok sko\u010dnih zglobova uslijed nepravilnog i stalnog sjedenja, a isto je bilo i u ostalih. Kako je ki\u0161a padala tijekom cijeloga puta, most kojega smo te ve\u010deri pre\u0161li netom prije granice je zbog vodostaja bio zatvoren, pa s gomilom opreme nismo vi\u0161e mogli u najbli\u017ei grad odakle smo mislili u jutro prema Bukure\u0161tu i nekako se prebaciti u Beograd. Kako je ve\u0107 bilo oko 4 sata u jutro ipak nevoljko smo se potrpali u kombi i nastavili put Ukrajine. Od umora smo svi pozaspali, a probudilo me truckanje po lo\u0161oj Ukrajinskoj cesti. Tada sam primijetio da se voza\u010d Dejan izgubio jer nije po\u0161tivao GPS ve\u0107 je poku\u0161ao voziti nekom svojom intuicijom \u0161to ga je vrtilo u krug i tako smo dodatno izgubili oko 2 sata. Napokon su na\u0161i navigatori Dra\u017ean i Bo\u0161ko preuzeli stvar u svoje ruke i mogli smo cestovati preko Ukrajine na putu dugom oko 1200km. Nakon cjelodnevnoga puta 200-300 km prije Dnjepropjetrovska smo na\u0161li nekakav hotel\u010di\u0107 uz cestu i odlu\u010dili preno\u0107iti, tu\u0161irati se i ne\u0161to toplo pojesti. Tako\u0111er, trebali smo odmor i zbog oteklina na nogama pa smo jastuke stavili pod noge \u0161to se pokazalo dobrim, pa je otok nestao preko no\u0107i. Spavanje smo platili 13 eura i dobro smo ve\u010derali uz lokalne specijalitete kojima nisam uspio zapamtiti ime. Ustajanje je bilo u 4 sata, a u 4.30 smo nastavili put za Dnjepropjetrovsk koji se nalazi u centralnom dijelu Ukrajine na rijeci Dnjepar u koju mogu doploviti i ve\u0107i brodovi s Crnoga mora. Grad je ogroman, ali smo ga uspili pro\u0107i uz pomo\u0107 GPS-a i nastavili prema Donjecku koji je na istoku Ukrajine. Ru\u010dali smo tako\u0111er u jednom motelu (ako se tako mo\u017ee nazvati kr\u010dma uz cestu) uz sami grad. 5 gula\u0161a, 5 piva, 1 fantu i 3 votke platili smo 23 eura. Od Donjecka putujemo jo\u0161 200-300 km na istok prema Ruskoj granici koja je u blizini grada Rostova na Donu. Cijelim putem susre\u0107emo dosta spomenika iz doba komunizma a odnose se na veli\u010danje bitke za Rostov i Prikavkazje tijekom 2. Svjetskog rata kada su se vodile \u017eestoke bitke za ovo podru\u010dje koje je bogato naftom i plinom.<\/span><\/span><\/p>\n

\"1.jpg\"<\/a>Nakom dugog puta sti\u017eemo kasno popodne na granicu. Malo smo odmorili prije same granice i poku\u0161ali se psihi\u010dki pripremiti na skori prijelaz Ruske granice za koju su rekli da \u0107e biti problemati\u010dan. Ni u snu nismo ra\u010dunali da \u0107e ve\u0107i problem biti izlaz iz Ukrajine. Kada smo s Ukrajincima sredili putovnice, udarili pe\u010date i trebali pre\u0107i granicu pojavio se problem. Naime, nama Hrvatima su na ulazu u Ukrajinu na ulaznom pe\u010datu napisali da trebamo pre\u0107i granicu na jednom drugom prijelazu jer oni sami odlu\u010duju prilikom ulaska gdje \u0107e tko iza\u0107i, pa su nama odredili nekakav grani\u010dni prijelaz na jugu Ukrajine uz samo Crno more koji je daleko od ovoga oko 300km. Nakon 5 sati gnjava\u017ee i natezanja ipak su popustili kada sam im ponudio 50 eura da nas puste. Odmah su omek\u0161ali i stvar je rije\u0161ena za 5 minuta. Korumpirani i bezobrazni lupe\u017ei koji samo tra\u017ee na\u010dina kako da poplja\u010dkaju putnike.<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

Kad smo stigli na Rusku granicu novi \u0161ok. Carinik tra\u017ei da svu prtljagu izvadimo iz auta i otvorimo rusake. To bi trajalo satima, a i ovako je. Rusi su se zadovoljili sa 90 eura, za svakoga carinika po 30. Nakon toga smo samo s malim priru\u010dnim rusacima pro\u0161li kroz skener i nakon sat vremena kona\u010dno u\u0161li u Rusiju. Odmah smo nastavili put prema Rostovu na Donu kojega smo tako\u0111er pro\u0161li uz GPS. Vozili smo se bez stajanja cijelu no\u0107 kako bi sutradan za vidila stigli u na\u0161e selo Elbrus i kamp Adolsja. Putem smo stali u rudarskom mjestu Ternausu u dolini Baksan kako bi kupili hranu i zalihe potrebne za uspon i boravak u kampu. Brdo hrane smo platili samo 60 eura jer su cijene jako povoljne i puno je jeftinije nego kod nas. Napokon\u00a0 smo stigli kasno popodne nakon 6 dana puta i oko 4500km od Imotskoga, po\u0161li smo u subotu, a stigli u idu\u0107i petak. Bilo je i vrime!<\/span><\/span><\/p>\n

Poslije istovara, kompletiranja i pregleda opreme dali smo se na postavljanje \u0161atora jer se no\u0107 bli\u017eila, a mi smo bili umorni od puta. Kad smo postavili \u0161atore i sve pospremili imali smo \u0161to vidit. WC-ji su bili katastrofa i nu\u017edu je bilo puno ugodnije napraviti u obli\u017enjoj \u0161umi. Isto tako nije bilo struje, a jo\u0161 stra\u0161nije ni vode, a da o toploj za tu\u0161iranje i ne govorimo. Uz sve to kamp je bio pun djece koja je stalno \u0161etala oko na\u0161ih stvari i uzimala ih u ruke \u0161to nas je stra\u0161no iritiralo. Uz to stvarali su stra\u0161nu galamu, skriku i viku \u0161to nam je \u010dupalo \u017eivce. <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

Na brzinu smo se dogovorili (mi Hrvati) da bi bilo pametno prona\u0107i neki smje\u0161taj u privatnim pansionima kojih je bilo okolo kampa. Nakon pola sata vratili su se Dra\u017ean i Bo\u0161ko da su na\u0161li smje\u0161taj odmah 100 metara dalje. Polupansion za 21 euro koji je uklju\u010divao spavanje, tu\u0161iranje, doru\u010dak i ve\u010deru. To je bila super ponuda jer idu\u0107a tri dana smo trebali napraviti aklimatizacijske ture na obli\u017enje vrhove i ledenjake pa nam je to odgovaralo, a ru\u010dak je i onako bio na brdu suhi iz rusaka. Raspremili smo \u0161atore i sve preselili u pansion na \u0161to se ostali dio ekipe jako naljutio. Vlasnik pansiona Osman je zaslu\u017eni sporta\u0161 Rusije ina\u010de dugopruga\u0161, a kako nam je rekao na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. god. je zapalio olimpijsku vatru. Ugodan i simpati\u010dan isto kao i njegova \u017eena Ludmila, koji su nas srda\u010dno i ljubazno ugostili. Oni su pripadnici Balkara, maloga kavkaskog naroda od svega 100.000 pripadnika, poznatih kao starih i dugovje\u010dnih gor\u0161taka. <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

Balkari su pripadnici jednog od mnogih malih, uglavnom muslimanskih naroda koji nastanjuju Prikavkazje (Kabardini, \u010cerkezi, Ingu\u0161i, Oseti, Dagestanci, \u010ce\u010deni i mnogi drugi), svaki u svojoj autonomnoj republici. Mo\u017ee svjetska i ruska politika pri\u010dati \u0161to ho\u0107e, ali je \u010dinjenica\u00a0 da je to podru\u010dje od po\u010detka sedamnaestog stolje\u0107a pomalo postalo ruska kolonija, a pogotovo od polovice pretpro\u0161log stolje\u0107a i neuspjelog \u0160amilovog ustanka. Ti narodi imaju nesre\u0107u \u0161to nisu preko mora, nego grani\u010de sa svojim kolonizatorima, a i nisu se uspostavom Sovjetskog Saveza izborili za status savezne republike kao susjedi u Zakavkazju (Gruzija, Armenija, Azerbajd\u017ean), jer bi danas imali samostalnost, a \u010de\u010danskog rata ne bi bilo. Ruski prijatelji nas uvjeravaju kako su tamo sve divni ljudi i narodi i kako se svi me\u0111usobno jako vole. Sa zemljom sravnjeni Grozni je dokaz za to. Na sre\u0107u je udaljen 250km zra\u010dne linije.<\/span><\/span><\/p>\n

No\u0107 smo odli\u010dno prespavali, odmoreni i okupani bili smo u jutro spremni za prvu aklimatizacijsku turu na greben iznad ledenjaka Irik na visinu od oko 3200 m. Po\u010detak staze je iz centra sela Elbrus i dijelom prati sto\u010darsku stazu, a nakon sat vremena okre\u0107emo ravno prema brdu. Staze sada nema, a uspon prati strmi oko 50-60 stupanja strmi greben. Vi\u0161e-manje svi smo iza\u0161li skoro do vrha grebena jedino je odustao na\u0161 \u017deljko iz nepoznatih razloga. Nakon jela uslijedio je strmi silazak po jakom suncu i velikoj strmini, dijelom strmim kuloarom niz koji se kotrljao sipar, a dijelom strmim livadama s visokom travom koji je bio jo\u0161 zahtjevniji. Kako smo Dra\u017ean i ja si\u0161li me\u0111u prvima, a nije bilo ekipe za nama do kasnih sati, pomi\u0161ljali smo sva\u0161ta. Pozivi na mob. nisu dali rezultata, ali ipak svi su do\u0161li do 22 sata. U no\u0107i me probudila ki\u0161a koja je padala sve do 11 sati u jutro pa je predvi\u0111eni aklimatizacijski uspon na Cheget na oko 3600m otkazan.<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

Oko podne, bez obzira na ostatak ekipe i vodi\u010da Dragana, sami smo odlu\u010dili stvar uzeti u svoje ruke i napraviti aklimatizacijsku turu na svoj na\u010din. Naime, kako smo ju\u010der svi \u201estradali” te\u0161kim i strmim usponom a i silaskom, zaklju\u010dili smo da nismo do\u0161li na kondicijske pripreme nego da nam treba aklimatizacija na visinu, a snagu treba sa\u010duvati za duga\u010dki i naporni uspon na vrh. Zato smo se uputili taksijem u 13 km daleki Azau iz kojega vodi \u017ei\u010dara na ledenjak Garabashi na kojemu je napravljeno skijali\u0161te. S obzirom da je bila nedjelja bila je velika gu\u017eva jer je puno skija\u0161a, a i turista \u017eeljela okusiti snijeg i led Garabashija. Ukrcali smo se u jednu malu gondolu za 6 osoba, i nakon 5-6 minuta do\u0161li na me\u0111ustanicu Stari pogled na 3000m. Tu smo presjeli u drugu gondolu i podigli se na stanicu Mir na 3500m. Ponovo presjedamo, ali ovaj put u jednosjed koji nas podi\u017ee do samoga ledenjaka jo\u0161 200 metara vi\u0161e do poznatih Bo\u010dki. Bo\u010dke su desetak cilindri\u010dnih skloni\u0161ta ofarbanih u boje ruske zastave u kojima ima mjesta za smje\u0161taj za nekoliko penja\u010da. Plan nam je da se do 16 sati popnemo \u0161to vi\u0161e i tu neko vrijeme boravimo te se poslije ponovo vratimo u bazu.<\/span><\/span><\/p>\n

\"2.jpg\"<\/a>Upravo to smo uradili. Laganim koracima smo se uspeli do oko 4000m skoro do pod sami Prijut 11, ali kako je ve\u0107 bilo 15 sati morali smo hvatati posljednju \u017ei\u010daru za nazad. Sve u svemu napravili smo visinsku aklimatizaciju a da se nismo satrali kao prethodnoga dana koji je ostavio vidne posljedice na na\u0161ega Antu, a dijelom i na Bo\u0161ka. \u017deljko se nije penjao pa ga nije ni\u0161ta boljelo. Dra\u017ean i ja smo bili u sasvim dobrom stanju. Kada smo silazili \u017ei\u010darom, ispod nje stazom se uspinjao dio na\u0161e ekipe, koji je tako\u0111er shvatio da nema koristi od le\u017eanja u \u0161atorima. <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

Kako je i slijede\u0107e no\u0107i i jutra padala ki\u0161a, aklimatizacijski plan je do\u0161ao u pitanje, pa smo cijeloj ekipi i vo\u0111i predlo\u017eili na\u0161 plan. Trebalo je obaviti aklimatizaciju na samom Elbrusu. Znamo da to nije ba\u0161 lako i da je na planini potrebno podignuti logor sa svom neophodnom opremom i boraviti u \u0161atorima. Tako se tijelo br\u017ee iscrpi, ali druge mogu\u0107nosti nije bilo. Vrijeme u nizini nam nije dalo drugoga izbora. K tome smo potro\u0161ili oda rezervna dana za slu\u010daj lo\u0161ega vremena zbog du\u017eine putovanja. Odluka je glasila, idemo gori na Elbrus pa \u0161to nam Bog dade.<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

Na brzinu smo se prepakirali, vi\u0161ak opreme deponirali kod Osmana u pansionu i taksijem oti\u0161li u Azau. Starom gondolom smo se podigli do stanice Mir. Organizirali smo transport opreme jednosjedom do Garaba\u0161ija i unajmili ratrak da nam preveze stvari do Prijuta 11. Taj luksuz smo platili 100 eura, ali i to je bolje nego po duboku snijegu tegliti rusak s 30 kg opreme slijede\u0107a dva sata. S opremom smo poslali Antu i \u017deljka da je istovare i da nas \u010dekaju, a ako im bude zgodno da podignu \u0161atore.<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

Nakon dva sata kad smo stigli, oblaci su ve\u0107 zatvorili planinu, pa Elbrus nismo mogli vidjeti. Na\u0161 dvojac je na sre\u0107u prona\u0161ao smje\u0161taj za nas u skloni\u0161tu zvanom Marija na 4100 m odmah iznad staroga ru\u0161evnoga skloni\u0161ta Prijut 11 koji je izgorio prije dvanaest godina. To je par kontejnera koji su slu\u017eili radnicima za izgradnju novoga Prijuta11, a uz stari su za sada napravljeni samo temelji za novo skloni\u0161te koje je trebalo biti gotovo do ove godine, ali od toga za sada ni\u0161ta. Kako je na planini pro\u0161lih dana bilo lo\u0161e vrijeme, a sli\u010dna prognoza je bila i idu\u0107ih dana u skloni\u0161tu je bilo mjesta ina\u010de je pretrpano. Platili smo spavanje za idu\u0107e tri no\u0107i po 500 rubalja za no\u0107, udobno se smjestili. Odmah poslije toga Dra\u017ean, Bo\u0161ko i ja smo po obla\u010dnom i maglovitom vremenu oti\u0161li na aklimatizacijsku turu slijede\u0107ih dvista-trista metara vi\u0161e, a pratio nas je i Vanja koji je nosio skija\u0161ku dasku kojom se namjeravao spustiti do skloni\u0161ta. Usput smo sreli jednu grupu Rusa koji su u blizini podizali svoj logor, o\u010dito se spremaju\u0107i na neku ekspediciju jer smo ih nakon dva dana opet sreli na skali Pstuhovoj kako podi\u017eu logor. Po\u010dastili su nas \u010dajem kojega su upravo skuhali. Vratili smo se sa sumrakom uz slabu vidljivost. Aklimatizacija se pokazala kao puni pogodak. U skloni\u0161tu smo zatekli Antu koji se \u017ealio na kvadricepse koje je sredio na prvoj turi, a \u017deljka je mu\u010dila probava. Odmah su rekli da se u jutro vra\u0107aju u dolinu i da se ne namjeravaju penjati dalje. Za sada nas je ostalo trojica.<\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

No\u0107 smo proveli bez problema jer je aklimatizacija uspjela, jedino je patio \u017deljko od crijevne infekcije i vi\u0161e vremena je proveo na wc-u nego u vre\u0107i za spavanje. U jutro topimo led, vodu prokuhavamo i pravimo \u010daj kojega pijemo u velikim koli\u010dinama kako bi smanjili mogu\u0107nost nastanka visinske bolesti. Pripremamo se za slijede\u0107u i to zadnju aklimatizacijsku turu do skale Pastuhove koja je na oko 4650m, a ne 4800m kao pi\u0161e na kartama i vodi\u010dima. Svi odlazimo na uspon po sun\u010danom, ali prohladnom vremenu uz vjetar srednje snage. Na\u0161 dvojac Ante i \u017deljko se spremaju si\u0107i u dolinu.\u00a0 Antu i dalje bole noge,\u00a0 a \u017deljka probava. Sada se i Dra\u017ean tu\u017ei na probavu i \u010dest je gost wc-a na kojemu nije ba\u0161 ugodno. Odozdo kroz rupu pu\u0161e tako stra\u0161no da je mogu\u0107e da se dobro prehladite ili dobijete upalu mokra\u0107nih puteva. Uza sve to natrag u lice vam vjetar vra\u0107a famozne papiri\u0107e koje ste netom prije upotrijebili i poku\u0161avate ih baciti u rupu. Zato treba dodatna opreznost i pa\u017eljivost.<\/span><\/span><\/p>\n

Kona\u010dno laganim tempom napredujemo prema skali Pastuhovoj. Uspon nije jako strm, ali kako je podne i jako sunce snijeg je povr\u0161inski popustio pa ga ponegdje gazimo i do koljena. Na kraju uspona \u010deka nas posljednja strmina od nekih stotinjak metara od vrha skale Pastuhove nagiba iznad 60 stupnjeva. Kako je visina ve\u0107 respektabilna ekipa se razvukla, neki hvataju zrak i lagano se uspinju, a neki zaostaju. Nakon pola sata ipak cijela ekipa je na vrhu skale Pastuhove na zaslu\u017eenom odmoru. Iako pu\u0161e hladan zapadnjak preko glavnoga vrha Elbrusa nastojim ostati \u0161to du\u017ee radi aklimatizacije. Napokon kada posljednji (Dra\u017een Mandi\u0107) iza\u0111e na vrh skale Pastuhove po\u010dnem se polagano spu\u0161tati bijelom strminom. Dereze nisu potrebne i brzo se spustim do na\u0161ega kontejnera skupa s najja\u010dim iz grupe Davidom Kova\u010devi\u0107em, ina\u010de mladim profesorom tjelesnog odgoja. Me\u0111u zadnjima se vra\u0107aju Dra\u017ean i Bo\u0161ko. Bo\u0161ka boli glava i ne osje\u0107a se ba\u0161 dobro. Pakira se i odmah odlu\u010duje za spust u dolinu. I za njega je ekspedicija zavr\u0161ena. Dra\u017eana je izmu\u010dila probava i odmah je legao u krevet kako bi se odmorio. Probleme s probavom imat \u0107e sve do samoga uspona prema vrhu. Spasio ga je jedan Rus koji mu je dao tablete aktivnog ugljena, jer mu ni\u0161ta drugo nije pomoglo.\u00a0 Tijekom poslijepodneva vrijeme se ponovo kvari. Sve je u oblacima, pada solika a kasnije i snijeg. Prognoze koje neki \u010dlanovi ekipe dobivaju mobitelom su lo\u0161e. Cijelu no\u0107 grmi i sijeva, planina divlja, vjetar je olujan, a snijeg i dalje pada. Nitko ne pomi\u0161lja na uspon, osim dvojice Rusa Dimitrija i Pjotra. Njima se pridru\u017euju Sa\u0161a i Biljana iz jedne druge grupe i ovo im je ve\u0107 drugi poku\u0161aj u tri dana. \u010cim se svanulo obje grupe su se vratile natrag u skloni\u0161te s visine malo iznad skale Pastuhove, \u0161to zna\u010di ispod visine Mont Blanca. <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

Budimo se i uz uobi\u010dajene radnje topljenja leda, kuhanja \u010daja, kave, ili juhe kratimo vrijeme. Poneki igraju karte, neki pi\u0161u bilje\u0161ke, a neki spavaju skoro po cijeli dan i iz vre\u0107e iza\u0111u samo da bi jeli ili obavili ono \u0161to nitko ne mo\u017ee umjesto njih. Vrijeme je i dalje lo\u0161e pa vo\u0111a ekipe Dragan Pavlovi\u0107 predla\u017ee da se pokupimo, si\u0111emo u dolinu i da putujemo ku\u0107i jer od uspona nema ni\u0161ta. To govori iz iskustva jer je na Elbrusu bio 3-4 puta i poznato mu je \u0107udljivo i nepredvidivo vrijeme ovdje. Neki su za, a neki zajedno s nama protiv. \u017delimo ipak jo\u0161 ve\u010deras vidjeti kakvo \u0107e vrijeme biti oko pono\u0107i, poku\u0161ati pa \u0161to nam Bog dade. Na kraju su se svi slo\u017eili s Dra\u017eanovim i mojim prijedlogom da se uputimo oko pono\u0107i, pa \u0161to bude.\u00a0 Popodne nastojimo malo odspavati, ali se ne da dugo. Ipak smo nervozni i i\u0161\u010dekujemo vremensku prognozu za 5000m. Zadnja prognoza ka\u017ee da \u0107e biti vedro, jako hladno s jakim \u00a0zapadnim vjetrom. O\u010dekuje se -30 stupnjeva i brzina vjetra od 30-50 km na sat. Prognoza je lo\u0161a i vo\u0111a nas ponovo upozorava i moli da je bolje da si\u0111emo s planine. Nikako ne popu\u0161tamo pa je prisiljen i on po\u0107i s nama.<\/span><\/span><\/p>\n

Nastojimo piti \u0161to vi\u0161e teku\u0107ine i jesti \u0161to vi\u0161e pa smo tako udarili po pr\u0161utu kojega sam ponio od ku\u0107e i kavkaskom siru. Imali smo i dvije konzerve salate od tunjevine pa smo se lijepo po\u010dastili. Dra\u017ean se jo\u0161 bojao za svoju probavu pa se \u010duvao od ve\u0107e koli\u010dine hrane, a ja sam se odli\u010dno osje\u0107ao i dobro najeo. Mu\u010dilo me samo to \u0161to nisam imao dvostruke plasti\u010dne cipele s obzirom da \u0107e biti pakleno hladno. Za ruke nisam brinuo jer sam imao podrukavice od flisa i perjane rukavice do lakata, a i Dra\u017ean je u Tereskolu kupio Mamutove expedicijske rukavice za 150 eura, koje su izgledale izvanredno. I on je do\u0161ao u ko\u017enim cipelama, ali je od ronila\u010dle neoprenske papu\u010de napravio navlaku za cipele i nadao se da \u0107e mu pomo\u0107i protiv hladno\u0107e. Pripremili smo svaki po termosicu \u010daja za uspon i po litru soka za spust kad (ako) ugrije. Legli smo i grijali se u vre\u0107ama za spavanje, ali san nije dolazio na o\u010di. Stalno smo se vrtili i \u010dekali polazak. I drugi su se kome\u0161ali, a ovi mla\u0111i su ipak malo odspavali. Oko 23 sata smo se po\u010deli izvla\u010diti iz vre\u0107a. Vani je hladno, ali ovdje na 4060m vjetar nije jak. To je bila varka. Po\u010delo je spremanje. Uz \u010delne lampe smo tra\u017eili svoju opremu, gurali se po malome skloni\u0161tu i kona\u010dno malo prije pono\u0107i u koloni krenuli na desetsatni uspon, dug 8 km s visinskom razlikom od 1580m. Oko 2,30 smo na vrhu skale Pastuhove i jaki vjetar nam u lice ispaljuje ledene kristali\u0107e. Vi\u0161e-manje svi imamo potkape, kape i kape od goretex jaketa. Na \u010delu su nam \u010delne lampe, a neki su stavili i skija\u0161ke nao\u010dale kako bi se potpuno za\u0161titili. Na nogama su tri sloja, a na tijelu pet slojeva odje\u0107e. Iznad skale Pastuhove ve\u0107 se vide prvi razmaci izme\u0111u penja\u010da. Jo\u0161 je na \u010delu na\u0161 vodi\u010d Dragan, prate ga 2-3 mla\u0111a pa nas dvojica i zatim ostali. Lagani tempo mi odgovara ali je hladno\u0107a zato ve\u0107a pa na ulazu u prije\u010dnicu pod isto\u010dnim vrhom kad je po\u010delo svitati ubrzavam tempo jer mi je sve hladnije zbog sve ja\u010dega vjetra koji je s visinom sve ja\u010di. Hladno je kao u grobu. \u010cesto trljam prste na rukama koje su hladne i drvene kao daske, a i hladni su mi prsti na nogama. Nastojim malo ubrzati tempo jer se osje\u0107am dobro, ali \u010dekam Dra\u017eana koji je malo iza mene i zbog kuta padine ga ne vidim. Presti\u017eem Davida, a uskoro i Bo\u017eu. Sad sam ve\u0107 iznad sedla i slijedi lagani spust prema sedlu, ali ne mogu obi\u0107i Bo\u017eu koji tetura kao da ima visinsku bolest. Ipak to je samo od umora i hladno\u0107e. Stojim i \u010dekam Dra\u017eana, a David i Bo\u017ee idu naprijed. Sjednem na rusak i pijem \u010daj. Postaje mi hladno pa stavljam rusak na le\u0111a da se za\u0161titim. Poku\u0161avam fotkati izlaz sunca, ali bez obzira \u0161to sam sino\u0107 stavio nove baterije aparat ne reagira. Prazne su jer sam ga nosio oko vrata izlo\u017eena zimi umjesto da je bio u rusaku umotan u rezervne \u010darape. Kakvu glupost sam napravio i sada \u010dekam Dra\u017eana da napravi koju fotku. Stra\u0161no mi se spava i stalno zijevam. Osvr\u0107em se i napokon vidim Dra\u017eana koji mi dolazi u susret. I njemu se spava i tu\u017ei se da mu je stra\u0161no hladno i da bi se vratio natrag. Do vrha je manje od 300 visinskih metara i uspon je u suncu, ali gori pu\u0161e jo\u0161 ja\u010di vjetar. Ta me \u010dinjenica prelomila. Idemo natrag zajedno. Viknem Bo\u017ei i Davidu da se vra\u0107amo, a oni nas od toga odvra\u0107aju i \u010dude se da sada odustajemo na samo dva sata od vrha. Dra\u017ean napravi par fotki i ja krenem prvi. Spu\u0161tam se brzo, \u017eelim \u0161to prije iz ove debele sjene isto\u010dnoga vrha iza\u0107i na sunce da se ugrijem. Dra\u017ean me slijedi u stopu. Odjednom sjeda i fotka grupu koja nam dolazi u susret. To je dio na\u0161e ekipe. Zadnji je Dra\u017een Mandi\u0107, krupan momak koji je ina\u010de na svim usponima bio najsporiji i uz kojega je uvijek bio vodi\u010d Dragan. Ali njega ne vidim, a siguran sam da sam ga pretekao ispod prije\u010dnice. Vrtim film unatrag i brojim koga sam vidio putem. \u0160estero mla\u0111ih se penje prema vrhu bez vodi\u010da. To nisam znao dok se nisam vratio u skloni\u0161te. To pravi i iskusni vodi\u010d nikada ne bi napravio. Tim \u010dinom je pokazao kakav je i \u010dovjek. Vodi\u010d koji je najiskusniji prvi je odustao zbog smrzavanja prstiju na rukama i ostavio ekipu da se snalazi sama kako zna. Tada sam shvatio da sam postupio ispravno iako sam bio spreman popeti se na vrh. Isto mislim i za Dra\u017eana. Bilo je 9.30 kada sam se spustio do skale Pastuhove. Brzo sam si\u0161ao, ali mi se stra\u0161no spavalo pa sam sjeo na rusak i zakunjao. \u010cekao sam Dra\u017eana koji je lovio motive svojim Canonom 5D. Kako ga dugo nije bilo produ\u017eio sam do skloni\u0161ta, na brzinu raspremio i spakirao stvari za silaz. Uvukao sam se u vre\u0107u da malo odspavam i zagrijem. Nakon nekih sat-dva probudi me razgovor na\u0161ega vodi\u010da i Dra\u017eana. Zabrinuo se \u0161to me nema jer sam stalno bio ispred njega. Kada sam to \u010duo javio sam im se iz vre\u0107e, a ina\u010de me uop\u0107e nisu primijetili zbog umora. Zatim se i Dra\u017ean uvukao u vre\u0107u da se zagrije i malo odspava. <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

Ve\u0107 smo skuhali juhu i pojeli pa\u0161tetu kad su prvi osvaja\u010di vrha po\u010deli stizati. Prvi se vratio David, pa ostali, \u010dak i Mandi\u0107, ali Bo\u017ee jo\u0161 nije bilo. Bilo je krajnje vrijeme da uhvatimo zadnju \u017ei\u010daru jer jo\u0161 iste ve\u010deri smo trebali putovati natrag. Nakon nekog vremena smo tra\u017eili ratrak da ode do skale Pastuhove pred Bo\u017eu. S ratrakom je oti\u0161ao\u00a0 i David. Na\u0161ao je Bo\u017eu kako ga vode dvojica pripadnika ruskog GSS-a. Utovarili su ga na ratrak, a mi smo mu pospremili opremu u rusak i sve ostale stvari poslali ratrakom prema \u017ei\u010dari na Garabashiju. Lice mu je bilo izgoreno od sunca, a izgledao je potpuno isrpljen. Na brzinu smo se sjurili i organizirali transport opreme u Azau gdje nas je \u010dekao Rajko s kombijem. Nismo imali vremena niti za jednu pivu, a niti za kupnju suvenira na \u0161tandovima pored \u017ei\u010dare. Kad smo do\u0161li u pansion, Ante nam je na sre\u0107u ve\u0107 organizirao tu\u0161iranje i ve\u010deru. Uz \u0161a\u0161lik i pivu nismo ostali dugo jer smo gomilu opreme trebali potrpati u kombi. Oko 21 sat smo se uputili na duga\u010dki i iscrpljuju\u0107i put ku\u0107i. <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

S obzirom da su Vanja, \u017deljko i Bo\u0161ko ku\u0107i otputovali avionom imali smo ipak malo vi\u0161e komoda u kombiju. Na kraju pri\u010de moram spomenuti da je Bo\u0161ka netom poslije silaza s planine uhvatio takav i\u0161ijas da su ga Osman, Ante, Vanja i \u017deljko jedva unijeli u auto i odvezli u bolnicu u Mineralne vode na koktel injekcija protiv bolova. Nesretni Bo\u0161ko jedva je avionom doputovao do Beograda odakle su ga u le\u017ee\u0107em polo\u017eaju u Split ku\u0107i prevezli bolni\u010dkim vozilom. Na sre\u0107u je imao putno osiguranje ina\u010de bi ostao i bez ga\u0107a. Tko bi to mogao zamisliti na po\u010detku ove ekspedicije. Bo\u0161ko stasit momak ina\u010de profesionalni igra\u010d vaterpola kao od brda odvaljen. Uz to dobro utreniran, ne pije niti pu\u0161i i svatko bi se prvo kladio na njega da \u0107e se popeti bez problema. <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

S obzirom da su sada na\u0161i voza\u010di samo djelomi\u010dno zapamtili put natrag, ponovo je navigator bio Dra\u017ean i u nekoliko situacija spa\u0161avao voza\u010de (a i nas) koji bi znali zalutati. U Beograd smo stigli u nedjelju oko pono\u0107i nakon 15 dana, a ku\u0107i idu\u0107i dan poslijepodne. Za cijelu ekspediciju \u0161to na putu \u0161to na planini trebali smo 17 iscrpljuju\u0107ih dana, pa nije nikakvo \u010dudo \u0161to je izostao potpuni uspjeh na samoj planini. <\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/p>\n

\u00a0Na kraju \u017eelim istaknuti da smo pogrije\u0161ili \u0161to smo prihvatili ovaj tip prijevoza i organizacije. Priznajem da smo se prijavili isklju\u010divo zato \u0161to smo mislili da \u0107emo putovati ju\u017enim obalama Crnoga mora preko Turske i Gruzije rutom kojom rijetko tko putuje. S obzirom da smo uplatu izvr\u0161ili par mjeseci prije nije bilo povla\u010denja kad je ruta zamijenjena. Na\u0161 vodi\u010d mo\u017eda ima kakve-takve penja\u010dke reference ali organizacijske apsolutno nema. Kad zbrojimo tro\u0161kove, za malu razliku smo mogli putovati avionom i tako skratiti put, muku i traumu koju smo putem pro\u017eivljavali. Bili bi odmorni, imali bi barem dva dana u pri\u010duvi i mogli \u010dekati bolje vrijeme za kona\u010dni uspon na vrh. Zbog svega navedenoga svima koji \u017eele putovati na Kavkaz preporu\u010dam organizaciju putovanja provjerenim agencijama i to avionom, a za aklimatizaciju i uspon potrebno je maksimalno tjedan dana. Zdravstvujte!<\/span>\u00a0\u00a0\u00a0<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span> <\/span> <\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jo\u0161ko se vratio s Kavkaza. Ovaj put nije uspjelo. Ni\u0161ta stra\u0161no, ni prvi ni zadnji! Neki se uop\u0107e nisu vratili. Da, da dragovi\u0107i moji iznenadio bi vas podatak o broju nesre\u0107a na tom najve\u0107em europskom vrhu. U tekstu koji slijedi\u00a0Jo\u0161ko je podijelio\u00a0s nama svoje dojmove s ove nezaboravne avanture\u00a0\u00a0pa u nastavku imamo njegov tekst a […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":189,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[13],"tags":[],"class_list":["post-193","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-dogaanja"],"blocksy_meta":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/193","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=193"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/193\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/media\/189"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=193"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=193"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=193"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}