{"id":149,"date":"2010-06-22T06:49:03","date_gmt":"2010-06-22T04:49:03","guid":{"rendered":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/2010\/06\/22\/ispod-kapi\/"},"modified":"2010-06-22T06:49:03","modified_gmt":"2010-06-22T04:49:03","slug":"ispod-kapi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/2010\/06\/22\/ispod-kapi\/","title":{"rendered":"Ispod kapi"},"content":{"rendered":"

\"p3180013.jpg\"<\/a>Ovaj vikend bio je vremenski jako neizvjestan. Sve prognoze su ukazivale na ki\u0161u za subotu i nedjelju pa smo bili u nedoumici \u0161ta \u010diniti. Palo je kona\u010dno:” Ajmo vidit u nedilju ujutro \u0161ta je pa se na\u0107 na kavi u Zagvozdu i onda odlu\u010dit”. Tako je i bilo. Mislim da po slici prepoznajete gdje smo bili a za one koji to ne znaju preostaje da u nastavku pogledaju u slici i rije\u010di kako smo se provukli ispod kapi. <\/span><\/span><\/p>\n

<\/p>\n

<\/p>\n

<\/span><\/span><\/div>\n

Nedjeljno jutro izroni iz dubina no\u0107i vedro i nasmije\u0161eno stoga nije bilo druge nego rusak na se i pravac Zagvozd.\u00a0 Nismo imali predstavu kamo danas jer su se po rubovima horizonta naslu\u0107ivali\u00a0 sivkasti oblaci i opominjali da danas nije vrijeme za duge ture. D\u017eofa je ve\u0107 listao novine uz prvu kavicu u na\u0161oj polaznoj bazi iz Zagvozda – kafi\u0107u Histrion. Zago\u017e\u0111aci su kroz puste godine u kojima smo dolazili navikli na nas u rano nedjeljno jutro tako da vi\u0161e ne predstavljamo nikakvo \u010dudo kada u\u0111emo onako \u0161areni. Ve\u0107 smo se udoma\u0107ili tu tako da nije neobi\u010dno ono:” Alo Imo\u0107ani! Di \u0107ete danas?” Starijim generacijama kao da je drago \u0161to eto ipak neko od mla\u0111arije \u201ei\u0111e u Bijakovu” di su oni veliki dio mladosti proveli i spremni su pri\u010dati o svim stazama za koje ih priupitamo a mla\u0111i vole da se ne\u0161to u mjestu de\u0161ava izvan svagdanje rutine tako da smo i njima simpati\u010dni. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/div>\n

\u010cekamo jo\u0161 malo da vidimo ho\u0107e li tkogod jo\u0161 osim nas trojice banuti na vrata pa \u0107emo vidjeti kamo, a kad je vrijeme \u201eisteklo” uz jo\u0161 jedan pogled u nebo pada odluka da napravimo \u201e\u0111ir” Stani\u0107i-Brzice, odnosno iz Stani\u0107a na R\u017ei\u0161\u0107a pa odatle na Kaoce i onda uhodanim putem u Brzice. Da jasno, \u00a0jedno auto smo morali odvesti i ostaviti u Brzicama a s drugim oti\u0107i do Stani\u0107a pa \u0107emo se na kraju ture opet vratiti po njega.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/div>\n

Ispred crkvice, na\u0161eg polazi\u0161ta ka R\u017ei\u0161\u0107ima nije bilo nikoga. Glasnim lajanjem oglasili su se psi i sami iznena\u0111eni\u00a0 \u201ebi\u0107ima” iz druge Galaksije koja remete svetu ti\u0161inu ovog zaseoka. Ljudi nigdje, tako da smo se veoma brzo na\u0161li na stazi koja vodi ka na\u0161em prvom cilju ku\u0107ici na malenom platou gdje je postavljen kontejner za potrebe GSS-a i Parka prirode. \u00a0Kako se di\u017eemo na stazi pogled se \u0161iri a u meni sjeta pri pomisli kako ovaj mirni kutak broji svoje zadnje dane jer eto tu se probija tunel kroz Bijakovu za izlaz na more \u0161to \u0107e ovamo donijeti buku, smog, u\u017eurbanost i trku za profitom – ukratko ono \u0161to se slu\u017ebeno zove napretkom a zapravo je to jo\u0161 jedno mjesto kidanja veza sa iskonom iz kojega smo potekli i kojemu se vra\u0107amo.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/div>\n

Sama staza do R\u017ei\u0161\u0107a je solidno prohodna mada je vidljivo da odavna na njoj \u010dovjek ne \u017eivi tako da \u0161uma pomalo guta tragove koje su nara\u0161taji za sobom ostavljali. Bunar Pi\u0161\u0107et koji je na stazi najbolji je primjer za to. Za nas planinare staza je interesantna jer je drve\u0107e ispreplelo svoje grane tako da je staza gotovo cijelim tijekom u hladovini. Tek povremeno provire pogledi prem Sv. Iliji koji se hrve s oblacima lome\u0107i ih poput \u00a0valova u naletu na hridi. Ho\u0107e ki\u0161a, ne\u0107e ki\u0161a! \u201eMa ajmo do ku\u0107ice pa \u0161ta bude”. Kad se nakon jedno sat i pol izvukosmo iz \u0161ume pred nama se ukaza plato R\u017ei\u0161\u0107a sa dvije ku\u0107ice obveselismo se jer se dokopasmo sigurnosti zaklona.”Nek ona sad pada koliko god o\u0107e”- sokolimo se pod nadstre\u0161nicom. Druga je ku\u0107ica nezaklju\u010dana tako da za nevolju mo\u017eemo i prespavat. \u201eKo ovo more platit” – veselimo se \u0161to nismo bili lijeni i ostali dolje u dosadi nedjeljne rutine. U\u017eivamo u pogledu koji puca na zapad krajine tamo sve do Kame\u0161nice i Zavelima nijemo zagledani u igru oblaka sa planinom i ispunjeni nekim spokojem u kojemu nije bilo mjesta za svakodnevnu tjeskobu i zabrinutost. Ispunjavalo nas je spoznanje kako je sve upravo onako kako i treba biti i da je sva mudrost u tome da se prepustimo jer sve \u0107e biti onako kako i treba biti – najbolje za nas. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/div>\n

S tugom i \u017ealom pogledasmo u oblake koji napokon \u00a0zakloni\u0161e sunce pa se po\u010de\u0161e spu\u0161tati niz bijakovske litice te nas prenu\u0161e iz sanjarenja. Mora se i\u0107i. Ki\u0161a \u0107e! Za desetak petnaest minuta sti\u017eemo do ku\u0107ice na Kaocima ali se ne zadr\u017eavamo. Malo ni\u017ee je stara lugarnica kod koje stajemo kratko jer su pogledi od nje uvijek novi i zanimljivi. Malo slikavanja i hajmo dalje ki\u0161a \u0107e. Staza do Brzica nam je ve\u0107 toliko poznata poput kvarta u kojem \u017eivimo tako da smo je pro\u0161li u polusvjesti vi\u0161e gledaju\u0107i u nebo nego uokolo nas. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/div>\n

\u201eE sad more\u0161” – izazivamo ki\u0161u kad smo se dokopali pogleda na na\u0161eg limenog ljubimca. Ra\u010dunamo da ako nas ki\u0161a i oplete jedno par minuta, koliko nam je trebalo do auta ne mo\u017ee nam naudit. Dapa\u010de do\u017eivljaj bi bio potpun, \u017eivopisniji. \u201eA je nas stopila”- mogli bi dramatizirat. No i ona kao da se zainatila pa nam nije dala taj gu\u0161t nego sa\u010dekala da se dokopamo vozila a onda zapo\u010dela svoju pjesmu ostavljaju\u0107i nam da pri\u010damo kako smo se ovaj put provukli ispod kapi.\u00a0\u00a0\u00a0<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

<\/span><\/span><\/div>\n

\u00a0 <\/span><\/span><\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n\n
\"trag_rzisca.jpg\"<\/a><\/td>\n\"Rzisca019.jpg\"<\/a><\/td>\n\"Rzisca023.jpg\"<\/a><\/a><\/td>\n<\/tr>\n
\"p3180012.jpg\"<\/a><\/td>\n\"p3180013.jpg\"<\/a><\/td>\n\"P3180013.JPG\"<\/a><\/a><\/td>\n<\/tr>\n
\"P3180013.JPG\"<\/a><\/a><\/td>\n\"Rzisca060.jpg\"<\/a><\/a><\/td>\n\"P3180013.JPG\"<\/a><\/a><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n
\"P3180013.JPG\"<\/a><\/a><\/td>\n\"P3180035.JPG\"<\/a><\/a><\/td>\n\"Rzisca041.jpg\"<\/a><\/td>\n<\/tr>\n
\"Rzisca068.jpg\"<\/a><\/td>\n\"rzisca067.jpg\"<\/a><\/td>\n\"rzisca091.jpg\"<\/a><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ovaj vikend bio je vremenski jako neizvjestan. Sve prognoze su ukazivale na ki\u0161u za subotu i nedjelju pa smo bili u nedoumici \u0161ta \u010diniti. Palo je kona\u010dno:” Ajmo vidit u nedilju ujutro \u0161ta je pa se na\u0107 na kavi u Zagvozdu i onda odlu\u010dit”. Tako je i bilo. Mislim da po slici prepoznajete gdje smo […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":134,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[13],"tags":[],"class_list":["post-149","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-dogaanja"],"blocksy_meta":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/149","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=149"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/149\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/media\/134"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=149"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=149"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hpd-imotski.hr\/naslovnica\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=149"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}