Usprkos lošoj vremenskoj prognozi i grmljavinskoj oluji koja je najavljena nije nas spriječilo da u rane subotnje sate hodočastimo Svetom Iliji i sudjelujemo u misnom slavlju na ovom istaknutom biokovskom vrhuncu kojeg je narod s pravom prozvao gromovnikom.
U Satrom selu u 5.30, na ishodišnoj točci za uspon na Svetog Iliju okupilo nas se osmero odvažnih. Iako je još bilo verdro prognoze su se ubrzo obistinile i planinu su sakrili sivi i tmurni oblaci. Nakon pola sata uspona odmah iznad bunara Prižmarevac i ulaska u šumu počela je sitna kišica. Nakon kratkog vjećanja ipak nastavljamo uspon koji postaje sve strmiji prije izlaska na Dobri dol. U međuvremenu je počelo puhati jugo i kiša je prestala, a kišni oblaci su se smjenjivali s kratkim sunčanim intervalima. U dobrom raspoloženju nakon skoro četiri sata uspona bili smo na vrhu gdje je već bilo desetak hodočasnika pristiglih sa svih strana. Na početku svete mise izbrojili smo 51 hodočasnika što je manje od prošle godine, ali zato su misno slavlje služila dvojica svećenika, uz već “standardnoga” don Dražena Balića došao je i župnik Zadvarja don Ivan Vrdoljak. Poslije svete mise iz sigurnosnih razloga jer se vrijeme kvarilo nije bilo pametno duže zadržavanje na vrhu pa smo svi požurili što prije sići s grebena vrha. Odlučili smo se za silaz preko Radića stanova i Mišljena na Kaoce jer je u tom dijelu planine visoka jelova šuma koja bi nam mogla poslužiti kao moguća zaštita od kiše. Na našu žalost, nevrijeme s jakim pljuskom i grmljavinom nas je uhvatilo na goleti iznad Mišljena svega desetak minuta od šume. Nisu pomogle kabanice ni goretexi jer smo bili mokri do gole kože i takvi smo se spustili na novo probijeni put ispod samih Kaoca gdje su nas svojim autima naši zagvoški prijatelji prevezli u Zagbozd.
Slike s hodočašća možete pogledati ispod…
