Već dugo nismo bili na Troglavu, sigurno više od pet godina pa je tako i on napokon došao na red. Nije bio u planu izleta jer je daleko i do njega se vozi više od dva sata ako se ide kraćom rutom, a to je sa sjevera iz Sajkovića.
Slično je i s Vrdova do kojega je vožnje otprilike isto, a uspon je manje strm i lakši ali puno duži, naročito u povratku zbog umora. S vremenom smo pogodili jer je bilo izvanredno, ne odviše vruće, pa nismo morali nosit puno vode, a niti robe. Jednom rječju idealno. Za uspon nam je trebalo samo 2,30 sata, a za silaz 2, koliko zajedno treba samo za uspon s Vrdova s istočne strane ili slično s juga iz Ježevića preko Velike Duvjakuše. Prije Domovinskog rata često smo dolazili na Troglav sa sjevera, penjali svim stazama u svim uvjetima i uvijek mu se rado vraćali. Svaki put smo nagrađeni odličnim vidicima pa je tako bilo i ovaj put. Na žalost, u ove ljetne dane ekipa se malo rasula, pa nas je bilo samo trojica, Prisidnik, Zoran i Jole i zato nismo ostali dugo u meditaciji i napajanju duše ljepotom prirode zbog dugog povratka ali smo obećali čim prije ponovo doći. Sve u svemu super izlet koji vrijedi truda i toplo ga preporučam svima.
Evo i foto priloga s izleta, a veću galeriju slika u većoj rezoluciji pogledajte na fejs profilu društva.
