Već dugo smo razmišljali o usponu na Idovac, ali uvijek bi bilo nešto prišnije pa smo datum stalno pomicali. S obzirom da je ovih dana dobro ugrijalo, bolje reći prigrijalo i nije vrime za Bijakovu, uputili smo se na Radušu točnije njezin najviši vrh Idovac, visok 1956 m/nv.
Na Raduši sam bio davne 1987. godine, a u mojem planinarskom dnevniku zapisan je datum 28. lipnja. Kroz maglu se sijećam toga uspona iz sela Gornje Vukovsko s kupreškog polja. Kod benziske pumpe smo čekali na livanjske planinare i dobro se smrzli. Vrime je bilo oblačno i hladno, a puhao je i neugodan sjeverac. Cijelu rutu smo istraživali jer nije bilo markirane staze. Staza je slijedila nekakvu lovačku oputinu kroz gustu jelovu šumu do pod sami vrh. Tijekom rata ta staza je bila na liniji razgraničenja pa se ne koristi zbog zaostalih ubojitih minsko-eksplozivnih sredstava pa planinari koriste stazu s juga iz ramskog sela Zahum. Zahum je smješten na cesti koja povezuje Tomislavgrad i Ramu i relativno nam je blizu, svega sat i pol vožnje od Imotskog. Zahum je poznat kao rodno selo legendarne Dive Grabovčeve pa su Ramljani njoj u čast podigli zavjetnu kuću na ulazu u selo u tradicionalnom ramskom stilu gradnje. Prošle godine, vrijedni ramski planinari su iz sela markirali planinarsku stazu po imenu staza “Feniks” u čast poznate Bugojanske skupine koja se tu iskrcala 1972. godine i pokušala potaknuti narod na ustanak protiv komunističkog terora u tadašnjoj Jugoslaviji. Kako je cijela akcija prošla znamo dobro jer se o tome nije smjelo govoriti do 1990. godine i pada komunizma. Staza slijedi za ratne operacije probijen put do samoga vrha Idovac u dužini oko 6 km, a uspon je lagan i traje oko 2,30 sati. Iako staza ide južnim padinama planine i izložena je jakom suncu, trava je bila mokra od jutarnje rose. Raduša se smatra graničnom planinom između Bosne i Hercegovine i samostojna je planina pa su vidici s nje na okolicu izvanredni. Vide se sve okolne planine od Vranice, Bjelašnice, Visočice, Treskavice i Prenja na istoku, Čvrsnice, Vrana, Ljubuše i Biokova na jugu, Cincara, Kamešnice, Tušnice, Dinare, Golije, Malovana, Šatora, Vitoroga i Klekovače na zapadu, kupreškog polja sa Stožerom, Koprivnicom, Vlašićem i drugim planinama na sjeveru. Na žalost, zbog velike izmaglice ti vidici su nam bili uskraćeni i dijelomično ograničeni. Po usponu na vrh, spustili smo se dijelom na sjever do poznatog Rumbočkog jezera i istom se stazom vratili u Zahum. Potom smo otišli u srce Rame, na poluotok Ščit na samom ramskom jezeru. Tu smo razgledali samostan i bogatu samostansku etnografsku zbirku. Izlet bi bilo dobro uvrstit u plan izleta i preporučit svima!
Evo i kraće foto galerije s ovoga super izleta u Ramu…
