Vrh Brasina je drugi najviši vrh planine Velež, a nalazi se na njegovom najzapadnijem dijelu i dominira točno iznad Mostara. Brasina je vrh visok 1910 metara i nije lagan kao što izgleda.
Naime, pristup je dugačak i loše markiran, a s obzirom na zadnja ratna događanja načičkan je minski sumnjivim područjima kako na pristupnom dijelu tako i na samom vrhu na kojemu je nekada bio smješten vojni objekat. Ovome treba dodati i zimske uvjete sa svježim snijegom koji je dodatno sakrio i onako loše markacije pa na sigurnost treba dodatno pripaziti. Na vrh vodi makadamska cesta iz sela Šipovac u Podveležju (u lošem stanju) najbolje je pratit do područja snijega koji počima je s južne pristupne strane na cca 1300 m n/v, a onda izabrati logičan smjer uspona već prema uvjetima. S obzirom da smo krenili prilično kasno jer smo prema nekim krivim podatcima saznali da treba samo dva sata uspona do vrha, nismo osobito žurili, a Brane je prije Imotskog imao i dužu zamjenu puknute gume. Naime, dva sata je potrebno do skloništa na n/v od 1460 metara od kojega iako ne izgleda tako, još je 2,5 sata do samoga vrha. Kako je to puno vremena, nas čeka povratak pa vožnja kući, a Branu još u Split, odlučili smo da ćemo u 13 sati okrenuti natrag pa dokle dođemo. Vrijeme nas nije služilo jer se planina od oblaka nije vidjela, a k tome je puhao neugodan i hladan sjeverac, na grebenu i s jakim udarima. Do skloništa smo došli točno za dva sata, a kako je već bilo podne odlučili smo se za polusatni odmor i marendu. Brane je nosio turno opremu i od skloništa je koristio skije koje su mu često ispadale jer nisu bile dobro podešene na što smo dodatno gubili dragocijeno vrijeme za uspon. Od skloništa smo se podigli nekih 200 visinskih metara, a kako je već bilo 13 sati okrenili smo natrag. Da iskoristi nešto tvrđu i zaleđenu podlogu Brane je do skloništa skijao kad je već cijelim putem teglio tešku turno opremu. Na povratku se i vrijeme popravilo, vjetar je malo smanjio nalete, a i sunce je provirilo pa je bilo malo toplije i ugodnije silaziti makadamom i markiranim priječnicama između krivina. Vidici s Brasine su fantastični na sve strane. Iako nismo dotakli vrh pred nama su se ukazala u oblacima skrivena Čabulja, Prenj, dolina Neretve s Bijelim poljem i sami grad Mostar.
Foto prilog s uspona prema Brasini pogledajte ispod…
