Da nešto “kuvaju” dalo se naslutiti kod naših cura jer nam se nisu javljale od posljednjeg uspona na Kozik, iako redovito propitkuju koji je slijedeći uspon. Što su nam to priredile, u riječi i slici donosi nam naša Jelena…
Nakon nevjerojatnog planinarskog izleta Društva na mosorski vrh Sveti Jure, na kojemu je sudjelovalo više žena nego muškaraca, dame su u nešto izmjenjenoj postavi odlučile popeti još jedan vrh, još jednog Svetog Jure, ovaj put biokovskog. Nakon iniciranja uspona i konzultacije s Prisidnikom, zainteresiranih da nam se pridruže nije bilo. Zaključile smo da je razlog tome nedostatak hrabrosti zbog druženja isključivo sa ženama pa smo, same sebi dovoljne krenule iz Milića put vrhu Svetog Jure. Već na nižim nadmorskim visinama počele su pristizati poruke upozorenja od muške populacije, kao recimo isticanje “činjenice” da medvjedi nanjuše parizer u sendviču na 5 km. Nimalo uplašene, laganim tempom penjale smo se vedra duha pod vedrim nebom. Pravi odmor za oči i tijelo smo pronašle podno samog vrha u zaostalom snijegu i prekrasnom pogledu. Vidjevši snijeg u maju, veselo smo zaključile kako nam i nije baš falilo muško društvo, a i planina se na ovom usponu naslušala ženskih ćakula i smijeha.
Da nam je bilo lijepo i sami se možete pokušati uvjeriti u foto prilogu…