Suhu jesensku nedjelju prije posljednjeg kišnog razdoblja iskoristili smo za uspon na Čabulju, točnije njezin najviši vrh Veliku Vlajinu.
Čabulja – Velika Vlajina
Nedjeljno jutro 18. studenoga osvanulo je upravo onakvo kakvo smo željeli, prohladno i bez jakog vjetra pa smo se uputili prema Bogodolu podno Čabulje. Kako je cesta do Čuljkove kuće bila u dobrom stanju odlučili smo zbog kratkoga jesenskoga dana startati upravo od njega. Po običaju, za jutarnju dobrodošlicu dočekala su nas ovaj put tri kavkakska ovčara. Poslije kratke pripreme uz njihovu pratnju krenuli smo prema našem cilju, vrhu Velikoj Vlajini. Bez problema smo u kratkih sat i po stigli na vrh. Kako se podigao jaki vjetar nismo se dugo zadržali na vrhu i ubrzo smo se uputili natrag. Po običaju svratili smo kod gosp. Vlade na piće i čašicu razgovora i kući stigli na ručak. Ipak treba naglasiti, lijepa i lagana tura za razgibavanje u kratkom jesenskom danu koju bismo svima preporučili umjesto boravka u zatvorenom.
Evo i malo fotki s uspona…
