Iz pera i fotića naše Tamare donosimo izvješće s uspona na Kamešnicu u sklopu Međunarodnih Mihovilskih dana planinara 2022.
Nakon dvomjesečne pauze povratak u gojzerice. Noga je zacijelila, a korona se zaboravila. Praznici se istopili ko sladoled na sunčanoj plaži, a ja sam ostala dužna jedan obećani izlet na Kamešnicu. Obećanja se moraju ispuniti.
U brdu obveza, dogovora, posla, večere s prijateljima, dočeka malog s maturalnog putovanja i neprospavane noći, pakirali su se ruksaci za Kamešnicu. Dečke smo ostavili kod kuće, na zasluženom odmoru, a mi smo krenule put Voštana.
Predivnom stazom smo žurile prema Žlabini, ostavljajući uspavane Voštane u jutarnjoj izmaglici. Nakon četrdesetak minuta hoda miris svježe kave se širio oko nas, a razdragana lica su nam poželjela dobrodošlicu. Sjele smo pored nekih cura iz Mosora, ne sluteći da će susret probuditi zajedničke uspomene. Šok, radost, zagrljaji…
Četrnaest godina od zadnjeg susreta. Obje su odrasle, obje obilježene flasterom na ruci, obje planinarke. Obje su, hvala Bogu dobro. Krenuli smo težom stazom prema Konju. Uspon je tekao u šalama, smijehu, veselom razgovoru i znoju. Nakon nepuna tri sata smo se fotkali na vrhu, potom marendali i krenuli put Kamenih vrata i Kamenih gljiva. Hodati grebenom Kamešnice, od Konja prema Kurljaju i Krugama je nešto posebno. Neopisivo! A Kamešnica se diči dozrelim plodovima kupina, malina, gloga, mukinja, trnina, divljeg šipka i drinjina… Poneka gljiva sramežljivo izviruje i čudi se ljepoti babljeg ljeta. A mi se divimo čudesnoj ljepoti ove planine.
Na povratku nas čeka ručak. Pristigli su i planinari s drugih tura. Moramo kući, a žao nam se odijeliti od ove neopterećene ekipe i dobre atmosfere. Uz zahvale i srdačne pozdrave se opraštamo i vijugavom stazom se spuštamo u Gornje Voštane. Bez ijedne izgovorene riječi, pod dojmom savršenog dana stižemo kući. Praznici su završili, obećanje je ispunjeno! “Neka igre počnu!”
Evo i foto priloga…
