S FB profila Geopark Biokovo – Imotska jezera, uz dozvolu administratora Luke Kolovrata, donosimo izvješće o istraživanjima naše jame.
Špilja Zovnjača nalazi se u Općini Podbablje, nedaleko od zaselaka Lujani – Biloši (Poljica) i duga je oko 150 m. Ulaz u špilju Zovnjaču nalazi se na nadmorskoj visini od 405 m, dimenzija je 10 x 10 m, nakon kojeg slijedi vertikala od 4 m. Nastavlja se kosina nakon koje se ulazi u horizontalan kanal na čijem početku se nalaze stalagnati visine 5 m i promjera oko 3 m. Stalagnati ili špiljski stupovi, nastali su spajanjem stalaktita i stalagmita. Iza stalagnata ponovo je vertikalan skok visine 3 m kojeg čini prekrasan saljev. Kanal se nastavlja pod nagibom između 20-30˚, prostranih je dimenzija, visine 15 m i širine 10 m.
Dno kanala prekriva kršje, a na stropu su brojni spiljski ukrasi: stalaktiti, saljevi i zavjese. U boku kanala i na njegovom dnu nalaze se stalagmiti i stalagnati velikih dimenzija. Sige su sekundarni kemijski produkti (mineralni talozi) reakcije vode i primarnog minerala koji postoji u stijenama ili u talogu (Ford & Wiliams 2007; Palmer 2007). Najčešće su karbonatnog sastava, primarno minerala kalcita, rjeđe aragonita (CaCO3), no mogu biti građene od jednog ili više od 278 dosad poznatih spiljskih minerala (Onac 2005). Proces taloženja siga je naizgled jednostavan i relativno spor prirodni proces kojeg pokreće procjeđivanje meteorske (oborinske) vode. Velike količine stalaktita, dimenizija i preko 1 m koje se nalaze na stropu spilje Zovnjače ukazuju na intenzivne procese okršavanja i prisutnost veće količine difuzne infiltracije oborina u određenom razdoblju geološke prošlosti i prelaska u fosilni stadij spilje.
Povijest istraživanja
S obzirom na laganu pristupačnost Špilju Zovnjaču istraživali su speleolozi još sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Istraživana je od strane tadašnjih imotskih špiljara pod vodstvom Davorka Barbira, ali o tim istraživanjima nema pisanih tragova. Slijede istraživanja speleologa SO PK Split, a potom zagrebačkih selelologa na speleološkom logoru 1981.god. Špilju Zovnjaču istražili su i topografski snimili članovi SO HPD Željezničar iz Zagreba 1981. godine, kad su utvrdili da se radi o morfološki jednostavnom objektu, nažalost bez perspektive za daljnja speleološka istraživanja. Prema pisanom izvješću, vođa istraživanja T. Rađa je naveo da je dužina špilje 85m, a dubina 42m, bez vode. Na logoru (27.11.-2.12.1981.) je istraženo još pet speleoloških objekata.
U sklopu izrade stručne podloge za Geopark “Imotska jezera” 2018. godine, stručni tim u sastavu B. Jalžić i R. Ozimec posjećuje Špilju te započinje biospeleološka istraživanja. Provedena su mikroklimatska mjerenja, analiza špiljskih staništa, istraživanje špiljske bioraznolikosti, fotografiranje prostora špilje i špiljskih staništa, kao i makro-fotografiranje spiljskih organizama. Nađeni su i uzorci brončanodobne keramike te je špilja i novoutvrđeno arheološko nalazište. Špilja Zovnjača se u nekoliko navrata i naknadno istražuje (B. Jalžić) te se svaki puta utvrđuju novi predstavnici špiljske faune.
Špiljska staništa
Za špilju Zovnjaču utvrđena su dominantna kopnena špiljska staništa, prvenstveno H.1.1.4.1. Špilje umjerenih uvjeta s troglobiontskim beskralješnjacima, dok su od vodenih staništa prisutne u manjoj mjeri H.1.3.2.2. Kamenice, koje su većinom bez vode, a u rijetkima s vodom nisu utvrđeni predstavnici špiljskih organizama. U ulaznom dijelu špilje sa difuznim osvjetljenjem prisutne su bogate zajednice lišaja, mahovina i papratnjača.
Bioraznolikost
Provedena biospeleološka istraživanja ukazuju da je špilja Zovnjača značajno nalazište kopnene špiljske faune s trenutno poznatih 11 troglobiontnih vrsta faune, a nalaz špiljske gljive roda Penicillium, ukazuje i na mikološki potencijal. Uz za znanost nove vrste špiljske strige (Lithobius sp. nov.) i dvorepca (Japyx sp. nov.), posebno se ističe fauna kornjaša (Coleoptera). Podzemni trčak, N. dalmatinus, troglobiontna je vrsta s više opisanih podvrsta rasprostranjenih u srednjoj i južnoj Dalmaciji istočnoj Hercegovini i dijelu Crne Gore. Špilja Zovnjača je za sada u Imotskoj krajini jedino poznato nalazište troglobiontnog podzemljara roda Leptomeson, iz kojeg je opisano više vrsta koje obitavaju u srednjoj Dalmaciji i Hercegovini, uz hrvatsku granicu. Kusokrilac, roda Thaumastocephalus prvi puta je za Imotsku krajinu nađen u jami Golubinka Sebišna i špilji Zovnjači. Iz ovog roda opisano je više vrsta koje obitavaju u srednjoj Dalmaciji i Hercegovini uz hrvatsku granicu. Vrlo važno je otkriće više primjeraka pselafina, najvjerojatnije novog roda i vrste. Otkrića su izuzetno značajna, jer su ovdje otkrivene za znanost nove vrste koje ukazuju na biospeleološki potencijal cijelog Imotskog područja. Špilja Zovnjača će svakako postati tipsko nalazište špiljske faune Republike Hrvatske.