Ove nedjelje konačno je na red došla obnova markacija na kružnoj stazi oko Lokvičićkih jezera. Na žalost, zabrinjavajuća je istina kao i kod prosijecanja i čišćenja naših staza, ovoj oko Lokvičićkih jezera, kanjonom Badnjevice ili na biokovskoj stazi od Čikeša do Grljka nije bilo odaziva članova društva.
Što reći nego jadno i žalosno! Ove godine, točnije 5. srpnja društvo će navršit 90. godina od prvoga osnutka, a tradicija kontinuiteta i vrijednoga rada datira od kraja 1983. godine i prava je šteta što se članstvo osulo i luta okolicom formalno učlanjujući se u fiktivna planinarska društva koja egzistiraju samo na papiru i ne rade apsolutno ništa. Neki su umislili da su ekstra klasa i da nema potrebe više planinarit, špiljarit, penjati itd. i samo se pojave tu i tamo kako bi im HGSS produžio članstvo, jer formalno moraju bit članovi neke planinarske udruge. Ipak nije sve beznadno, ostalo nas je malo, ali ipak ono što nešto vridi i iza kojih su rezultati. Redovito smo u brdima, a i obavljamo i one planinarske djelatnosti koje drugi neće ili su im ispod časti jer su oni kao neka elita. Stoga smo jučer otišli na “našu” kružnu stazu oko Lokvičićkih jezera i dijelom joj obnovili izbljedjele markacije, bez obzira što je Komisija za planinarske puteve HPS-a nije uvrstila u svoj katastar jer eto kao nije planinarska. Isti slučaj je i sa stazom kroz kanjon Badnjevice, a bile su im prihvatljive za obilazak na Danima dalmatinskih planinara 2011. godine. Šteta što nije bilo više podrške naših članova da se ova naša atraktivna planinarsko-turistička staza dotjera za sezonu jer adrenalinski turisti polagano već krstare našom prekrasnom Imotskom krajinom.
Ispod pogledajte nekoliko fotografija s jučerašnje akcije iz objektiva našeg vridnog Prisidnika…
