Kako i priliči u ove tople i sunčane predblagdanske dane za uspon smo izabrali velebitski vrh Sveto brdo da bi barem malo razbili monotoniju uspona po vrhovima bližih nam planina u okružju.
Sveto brdo je visinom drugi velebitski vrh visok 1751 metar. Od najvišeg, Vaganskog vrha niži je samo šest metara, a po atraktivnosti je najprivlačniji i najljepši vrh Velebita. K tome, svakako je nezanemariva činjenica da je s njegova vrha i najljepši vidik na okolicu, Liku, Dušice, zadarsko zaleđe i Jadransko more s otocima. Ovaj put smo odabrali prilaz s krške visoravni Libinja do kojega smo se dovezli terencem. Makadamski put je dugačak i u dosta lošem stanju pa nije pogodan za osobne automobile i zato ga ne preporučamo. S Libinja smo se uputili prema Dušicama, također prostranom planinskom pašnjaku gdje smo prespavali u planinarskom skloništu. Za sklonište imamo samo riječei pohvale. Uredno je i prostrano, a za spavanje ima desetak mjesta, iako bi vanjska slika skloništa sugerirala sasvim suprotno. Ujutro smo s Dušica krenuli prema Svetom brdu. Do vrha nam je trebalo nešto više od sat vremena laganog uspona uz povremena zaustavljanja radi razgledavanja okoline i fotografiranja. Zadnji dio uspona je poprilično strm. S vrha smo se, burom u leđa brzo spuštali direktno prema Libinju. Preko trave i sipara brzo smo gubili visinu. Presjekli smo stazu koja vodi prema Vlaškom gradu i pored ruševina crkvice Svetog Ivana, vrlo brzo došli do početne točke i automobila. Odlično društvo, divno vrijeme i još jedna lijepa velebitska priča.
Foto prilog pogledajte ispod ovog teksta, a veću galeriju s ovog super izleta možete pogledati na fejs profilu društva.
