Prema tradiciji i ove godine prvog vikenda u listopadu Mosoraši svetkuju svoje “Dane”, a gdje drugo nego na svojoj matičnoj planini Mosor, kako im i priliči.
Ovu tradiciju održavamo i mi imotski planinari i redovito smo nazočni na Mosoru i Mosoraškim danima koji su prema nekom nepisanom planinarskom pravilu početak nove planinarske sezone. Kao i obično, na najvišem mosorskom vrhu Veliki Kabal slavi se sveta misa točno u podne pa se najspremniji i najvjerniji upute raznim pravcima na vrh kako bi sudjelovali u misnom slavlju. Sunčano i toplo vrijeme izmamilo je ipak nešto manji broj planinara na uspon prema Velikom Kablu, a u biranom društvu našao se i naš dični Prisidnik koji nikad ne propušta misna slavlja koja se služe na vrhovima naših primorskih planina od Kozjaka, Mosora, Biokova…(zavit i kajanje grija iz mladosti). U svom inače obično šturom i suhoparnom izvješću, s ovog uspona nije bilo ni slova o srdačnom susretu s nekad rado viđanim Mosorašicama koje su bile u pratnji ali su ga izdale fotografije koje je snimio i zaboravio cenzurirat za ovaj članak. I tako se naš Prisidnik našao između dvi nedoumice (vatre); zgodne mlade Mosorašice ili vjernost vjeri (zavit). S obzirom da ovaj put nikoga iz društva nije vodio, svakakve nas misli obuzimaju ali nikakvih svjedoka nema pa vam nismo sigurni ispričati pravu pozadinu njegovih nakana; dali su planinarske, ljubavne ili vjerske prirode. Sve sigurno znade ispovjednik naš dragi don Dražen Balić, ali ih ne smije reći! Po završetku misnog slavlja fešta se nastavila kao i obično kod doma uz odličan fažol. U večernjim satima druženje je nastavljeno oko logorske vatre na livadi podno doma do sitnih sati, a šta je dalje bilo s našim Prisidnikom i Mosorašicama, štovani štioci prepuštam vašoj mašti!
Kako bi doživili našu priču, ispod pogledajte kraći foto prilog našega Prisidnika…
