Sasvim slučajno, Mijo i Jole imali su istu ideju za nedjeljni đir po Biokovu. Stoga smo se lako dogovorili samo je trebalo zvati ekipu. S obzirom da „vlast“ ide planski u Omiš na „Odu“ ostalo nas je petorica jer se manji dio članstva umorio od silnog rada pa otišao iz Društva. Na veliko pričaju o osnivajnju novog pa neka im je sa srićom.
Ipak, zacrtani cilj za nedjeljni uspon Sveti Ilija je otpao u zadnji tren zbog iznenadnih okolnosti (pogreb) zbog kojih smo se ranije morali vratiti, pa smo stoga odlučili terencom skratiti put i startati s Kaoca. Rijetku i zaraslu improviziranu stazu od kuće na Kaocima preko Spilica do križanja ispod Stražbenice dobro smo znali. Nastavili smo dalje prema Dobrom dolu po bespućima sjevernih padina Biokova s odličnim vidicima na našu zagorsku stranu iako je dijelom staza dobro zarasla i više se skoro ne nazire. Na sreću, „trag“ od prije tridesetak godinanam ipak je ostao zapisan u moždanu memoriju pa smo po inerciji išli naprid bez problema, a izvidnik Mijo se snalazio kao kod svoje kuće. Kako je vrime nepovratno curilo, iznad Dobrog dola smo zaključili da od ciljanog Sv. Ilije neće biti ništa pa smo odlučili malo ubrzat i skratit rutu. Opalili smo uzbrdo na greben kako bi skratili put do Radića stanova gdje smo imali namjeru marendat i dopunit zalihe vode za povratak. Sunce je dobro pržilo za ovo doba godine pa nam je povjetarac na grebenu dobro došao za rashlađenje i nakon još petnaestak minuta već smo na Radića stanovima. Poslije marende i odmora pratimo dobro poznatu stazu prema Mišljenu i već u 14.30 smo na putu ispod samih Kaoca, a pola sata kasnije na zasluženoj pivi u Zagvozdu.
Kako nam je bilo jučer pogledajte u slikama ispod…a veću galeriju na fejs profilu Društva!
