Ni ovaj put, nismo se držali rasporeda izleta, ali nismo požalili. Na brzinu smo se dogovorili da subotu, uoči Uskrsa provedemo u planini.
Kako je netom prije u Hercegovini palo dosta snijega, odlučili smo se za turu u zimskim uvjetima i to na Čvrsnicu. Ona je najviša hercegovačka planina s najekstremnijim zimskim uvjetima koji se na vršnim dijelovima zadržavaju sve do kasnog proljeća. Terencem smo se digli do Bara odakle smo namjeravali krenuti na uspon. Bare su vododrživa flišna udolina bogata planinskim izvorima i lokvama od kuda dolazi i naziv “Bare”. Naš plan je bio uspon prema najvišem vrhu Pločno, barem do skloništa GSS-a na oko 2100 metara nadmorske visine. Od Bara je snijega bilo, svakim metrom visine, sve više. I uskoro je počeo padati pa je vidljivost u magli i snijegu bila izuzetno loša što nas je usporavalo zbog teže orjentacije. Za nešto više od tri sata smo se popeli do kuće koja je, nažalost, zaključana i ne pruža utočište planinarima u planini što bi trebala biti njena osnovna namjena, pogotovo zimi. S obzirom na lošu vidljivost odustali smo od uspona na sami vrh, na brzinu nešto marendali, malo se odmorili i krenuli natrag. Do Bara smo se spustili puno brže, pogotovo dvojac na turno skijama. Zadovoljni i neozlijeđeni, dan smo priveli kraju u Hajdučkim vrletima prema našem nepisanom običaju.
Ispod pogledajte u slikama kako nam je bilo jučer…
