Prošle subote su meteorolozi pogriješili u prognozi. Najavljivali su jak snijeg. Čak su i Norvežani stavili tri pahulje, a mi smo imali ugodan dan bez padalina.
Valjda su ti snježni nimbusi zaobišli park prirode Blidinje i skrenuli prema Tomislavgrad. Usprkos lošoj prognozi i zatvorenoj cesti, krenuli smo prema Blidinju. Vođeni odmornim Prisidnikom, koji je zaspao i zakasnio na dogovorenu lokaciju polaska, slažemo opremu i sa zakašnjenjem krećemo. Preko Posušja se neočišćenom cestom uspijevamo probiti prema Rakitnu i dalje prema Blidinju. Prisidnik je bio svjež, odmoran i naspavan, a mi lagano mamurni od večeri prije. Škevina nas je mirna ruka za volanom japanskog terenca, među prvima, dovela na Blidinje. Ostali su čekali ralicu i čišćenje puta. Po dolasku smo se uputili prema Barama. Željan i Prisidnik na krpljama a Škeva i ja na skijama. Za dva i pol sata smo se popeli na vrh Zelena glava, južno od Bara. Za uspon smo odabrali desnu stranu udoline, jer nam se učinilo da ima više snijega. Od gore za Škevu i mene pravi gušti turno spusta. Za tren smo u dolini. Sačekali smo Prisidika i mladu nadu Željana, a potom, gdje bi drugo, nego u Vrleti na dobru klopu i čašicu razgovora. U Vrletima pitamo za kavalira Feđu. Rekoše da još nije dolazio. Kažu da je tu svaki dan, patrolira letjelicom, na skijama, defenderom, bagerom i ratrakom. Veliko je kažu pojačanje i sigurnosna karika Parka u zimskim mjesecima. I nije puno prošlo dođe nama naš Feđa. Kaže da je bespilotnom letjelicom uočio Škevina Japanca na parkingu. Nakon druženja i nadoknade izgubljene tekućine krenuli smo kući, a Feđa na noćni trening skijanja u Risovac.
Slike s ove zanimljive ture pogledajte u galeriji ispod…
