Uspon na Vran dogodio se sasvim slučajno. Naime, planirali smo zapravo ići na Biokovo. Međutim, kao i mnogo puta do sada, na brzinu smo promijenili plan. Razlog je taj što nam se učinilo da Vran na svojim ramenima ima više snijega.
Oko 23 sata, nakon druženja u dimnoj kužini kod Stanka u Runovićima, krenuli smo prema Blidinju. Noć je bila vedra i vjetrovita, a temperatura nekoliko stupnjeva ispod nule. Po dolasku na Blidinjsko jezero, potražili smo dobru, manje vjetrovitu, poziciju za podizanje šatora. Podigli smo ga, popili čaj i otišli spavati. Oko 8 ujutro smo bili na nogama. Spremili smo se, popili kavu i krenuli prema vrhu Velikog Vrana. Kroz šumu je snijega bilo malo, samo pokoja krpica. Po izlasku iz šume ušli smo u oblak. Temperatura je bila dosta niža. Meteorološke prilike su postajale nepovoljnije, a uspon mnogo teži. Ometala nas je ledena kiša s jakim vjetrom, gusta magla te duboki snijeg koji je zameo markacije. Posebno je zadovoljstvo, u ovakvim uvjetima, popeti se na vrh. Vremenske prilike podsjećale su nas na one s Mont Blanca na kojem smo bili ljetos. Zbog niske temperature baterije aparata nisu izdržale, tako da smo objektivom zabilježili samo nekoliko fotografija koje pogledajte u prilogu…
