Par slobodnih dana tijekom Novogodišnjih blagdana trojica naših članova iskoristila su kako bi u ovim surovim zimski uvjetima pohodili naše prekrasne planine Kamešnicu, Dinaru i Kijevski Kozjak. Kako su se proveli pročitajte iz pera našega Brane…
Brzo je pao dogovor između Mije i mene. Idemo napraviti dvije dobre zimske ture po Kamešnici i Dinari. Isprva je plan bio da se prijeđe Kamešnica iz Podgradine u Korita te Dinara od Glavaša do Badnja. Prvi dan je tekao po planu. Iz Podgradine smo se kroz snijeg, preko Pešinog vrila, popeli na Konja. Dalje smo grebenom, s kojeg je bura odpuhala snijeg, nastavili prema Kurljaju. Vjetar nas je dobro namučio ali nismo imali izbora. Slijedeći markacije pod grebenom, upadali smo u duboki snijeg i puno sporije napredovali. Tako smo se stalno vraćali na vjetroviti greben. Pred večer smo se spustili u Korita. U Korita je, po nas, došao Mijin prijatelj Zvone. On nas je autom spustio u najveće hrvatsko selo Otok Dalmatinski. Nakon kraćeg zadržavanja i gošćenja kod Zvone, krenuli smo prema Kijevu i od njega sedam kilometara udaljenom Glavašu. Tu je planinarska kuća u kojoj smo noćili. Dobili smo radosnu vijest da nam stiže pojačanje. Na brzinu smo promijenili i plan zbog informacije o dubokom snijegu oko Brezovca. Treći dan ćemo se, umjesto toga, pokušati popeti na Kijevski Kozjak. Na usponu prema Sinjalu, najvišem hrvatskom vrhu, priključio nam se naš novi špiljar Ante Škeva. Vidi se da je speleološka škola i čvrsta ruka voditeljice škole, izbrusila negovu formu. Tako je Ante bez ikakvih problema “išao i pjevao“ prema 1831 metar visokom krovu Hrvatske. Od samog polaska smo bili izloženi snažnim udarima bure s temperaturom u minusu. Zbog studeni i vjetra na zaleđenom vrhu smo se zadržali svega, nekoliko minuta. Istim putem smo se, uz svjetlost čeonih lampi, spustili u kuću pod Glavašem. Škeva nas je napustio zbog neodgodivih premjera zemljišta. Mi smo ostali još jednu noć u kući gdje smo se već udomaćili. Noć prije u kući je, uz nas, noćila i mješovita grupa poljskih planinara koji su, također, bili na Sinjalu. Treći dan probudili smo se oko sedam, a oko kuće sve bijelo. Preko noći je palo nekoliko centimetara snijega. Nakon kave i pospremanja kuće, uputili smo se prema Kijevu i Kijevskom Kozjaku i vrhu Bat. I pod Batom je puhao strahovito jak vjetar. Fordom smo došli do ograđenog uzgajališta divljih životinja. Od tu smo, s noge na nogu, za dva sata bili na vrhu. Ovaj nam je uspon došao kao ugodna šetnja nakon jakih zimskih tura u protekla dva dana. Kratko smo se zadržali na vrhu, fotografirali i brzo se spustili u Kjevo. Bila su to, planinarsko – vodičkim terminom rečeno, tri zaista kvalitetna dana u planini.
Evo i galerije slika s ovih uspona…