I ove smo godine tradicionalno hodočastili Maloj Gospi u Vepric na naš planinarski način, a on je sve samo ne lagana šetnja jer valja prijeći Biokovo s naše zagorske na primorsku stranu planine.
Ovaj put smo uspili od HGSS-a OT Imotski užicat terenca da nas podigne na Kaoce pa smo za tu priliku u rano nedjeljno jutro probudili od Jozinih svatova snenoga Fedora koji nije kasnio iako je spavao samo sat-dva. U Zagvozdu kod našeg Ive smo na dogovorenom mistu našli ostavljeni ključ rampe šumske ceste za Kaoce i polagano drndajući se lošim makadamom uz neprestanu zafrkanciju s Prisidnikom domogli početka našeg uspona. Dan je bio kao izmišljen za planinarenje iako je sve bilo mokro i klizavo što ne čudi zbog svakodnevnih kiša koje danima padaju. Norvežani su prognozirali stabilno vrijeme za nedjelju uz mogućnost lokalnih pljuskova, a mi smo se nadali da ćemo se provuć ispod kapi. Staza od Kaoca do Studenaca (udolina s više izvora studene vode) je većim dijelom šumovita, a zbog mokre trave smo bili do kolina mokri. Posebno je trebalo paziti na mokre i skliske stijene i škripe oko jame Smrduše, ali smo na Lokvu stigli za predviđena tri sata laganog planinarenja uz neprestanu zafrkanciju s našim Prisidnikom, a po običaju prednjačio je Zuborad. Na Podrašcu smo sustigli grupu Zagvožđaka koje poznamo s biokovskih hodočašća pa smo zajedno nastavili put, često se mijenjajući u vodstvu. Na Studencima su usljed kiša proradili planinaski izvori pa gljiva ima na sve strane, a najviše sunčanica. Na Lokvi smo naišli na grupu međimurskih planinara s kojima smo pričali o svemu i svačemu, a poslije odmora i marende uputili smo se nizbrdo prema Borovcu i skalinama. Na Baškovića stajama nebo su zatvorili kišni oblaci pa smo požurili prema Borovcu u zaklonicu borove šume, a na samo pet minuta od prvih borova nebo se otvorilo i počela je kiša. Na brzinu smo se umotali u kišne kabanice, ali ipak mokri stigli u sigurnost guste borove šume. Na ulazu u skaline kiša je prestala, ali skliske stijene tražile su od nas punu pozornost i koncentraciju. Tek na siparu ispod skalina se pojavilo sunce i mogli smo razaznat kupače na makarskim plažama. Naš silaz završio se u Velikobrdskom zaselku Baškovići odakle smo se autom odvezli u Vepric na misno slavlje i procesiju u čast Male Gospe.
Evo i slika našega Zorana s jučerašnjeg biokovskog hodočašća…
