Odlazak na ovogodišnju Odu proljeću dogovorila se naša mala ekipa u petak na društvenom sastanku, ali na predviđenom okupljalištu u Zagvozdu ove nedjelje nikoga nije bilo osim Prisidnika. Evo njegovih dojmova s Ode.
Dali ići ne na Imber ili ne po ovakvom kišovitom vremenu, pitam se u rano jutro nedjelju dok čekam ekipu? Nakon pola sata ipak odlazim sam, ako ništa drugo barem na kavu u Puljiza. Po glavi mi se mota stotinu misli, a na kraju ona poznata uzrečica; poslije kiše uvijek dolazi sunce pa nema odustajanja. Zovem drage prijatelje omiške planinare i pitam kakvo je vrime gori kod Lude kuće gdje se održava Oda? Odgovor je da pada kiša, magla i da se ne vidi prst prid nosom, a zar bi to trebalo smetat pravome planinaru? Dolazi čekamo te, a dok se ti popneš stat će kiša? Na te riči uputim se polagano na Imber. Kod Lude kuće se ipak odkupilo tridesetak najupornijih planinara kojima kiša nije smetala i svečanost može početi. Ekipa i Panta kuvaju fažol pa triba ostat na ručku. Iza ručka se vrime popravilo za razliku od jutra i sunce je provirilo iza oblaka. Hvala našim vrijednim domaćinima na veliko trudu i brizi za svakoga planinara koji je taj dan stigao na kišni Imber.
Kako je prošao Prisidnik na Imberu, pogledajte u slikama…
