U subotu je pao dogovor da idemo na Biokovo i to na najveći vrh Svetog Juru. Vesela ekipa u sastavu Fedor, Luka, Stipe, Ante i neizostavni prisidnik našla se u Zagvozdu i na brzinu popila uobičajenu kavu, a potom kupila osnovne potrepštine za uspon.
Plan je bio krenuti s Turije prema vrhu i spustiti se u Miliće. Shodno tome smo ostavili jedno vozilo u Milićima. Krenuli smo oko osam sati i vrijeme se činilo idealnim za planinarenje. Lagani tempo uspona i vrijeme činili su planinu prekrasnom u ovo hladno i tmurno zimsko jutro. Ali sve što je lipo ne traje dugo. Već nakon nepunih sat vremena počela je ledena kiša koja nas je pratila gotovo cijelo vrijeme uspona uz manje prekide. Penjući se prema vrhu uvjeti su postajali sve suroviji, a hodanje otežano zbog leda skrivenog ispod sniježnog pokrivača (ali i zbog našeg viroznog člana ekipe koji je k tome dan prije dragovoljno dao 4 deca krvi). Oko trinaest sati dolazimo na vrh pokisli i smrznuti. Na našu sreću, dežurna ekipa s tornja nas je primila u svoje prostorije gdje smo se ugrijali i osušili mokru odjeću. Stoga, koristimo priliku da im se ovim putem zahvalimo. Srećko nas je počastio toplim pićem i pečenom ribom, a i sami smo pripremili obilan mesni gril. Još malo odmora, obavezno slikavanje i put pod noge pravac Milići. Na putu nam se ponovno pridružila naša prijateljica kiša, koja nas je pratila sve do Razvale. U Miliće silazimo u noći umorni i mokri ali sretni zbog završetka teškog dana. Iza nas u tami ostaje surova planina s licem kakvog rijetko imamo priliku vidjeti.
U foto prilogu našega Ante pogledajte kako se ekipa provela u nedjelju na Biokovu…
