S ponešto promjenljivim rasporedom plana aktivnosti, prošlu nedjelju posjetili smo biokovsku destinaciju Manastirinu.
Već dugo nismo bili na biokovskim predjelima južnije od župskog Svetog Roka koje smo inače prije češće obilazili, pa smo u plan aktivnosti uvrstili uspon od Velikog Godinja do Manastirine. Tim smjerom nikad se prije nismo uspinjali jer je uspon od Gomile i Družijanića preko Zakučja lakši i manje strm pa je ovaj put prednost dobila ova ruta. Usput smo htjeli razgledati ovo poznato etno selo i snimiti GPS trag ove rute. Staza polazi iz centra sela koje je napušteno još davne 1938. godine i više nema stalno nastanjenih stanovnika. U posljednje vrijeme potomci se vraćaju i obnavljaju stare kamene kuće koje izgledaju zaista fascinantno pa je selo zaštićeni spomenik kulture. Staza je markirana prije 7-8 godina ali od tada nije prosječena i prilično je zarasla, a i markacije nisu obnavljane pa je orjentacija prilično otežana. Sa stazom iz Gomile spaja se na Stružinama. Tu su stare ruševne pojate davno prepuštene zubu vremena, a od našega zadnjega posjeta i jedna malo očuvanija i pretvorena u sklonište, također je u vidno lošijem stanju. Na sreću, bunar uz pojatu je odolio zubu vremena i još drži vodu dobru za piće. Od Stružina nekih petnaestak minuta staza vodi do Manstirine. To je prirodni most u stijeni koji izgleda kao špilja većih dimenzija. Neko vrijeme smo se zadržali u hladovini Manastirine, malo odmorili i vratili se istim putem jer više nismo imali vremena za daljnji uspon prema Rudišnjaku ili Knjiću.
Kako izgleda etno selo Veliki Godinj i uspon do Manastirine pogledajte u slikama ispod…
