Slijedom plana izleta u ovoj godini, danas je predviđen uspon na Biokovsku destinaciju – Čuliju.
Okolo Čulije
Čulija je mala krška vrtača podno vrha Sveti Vid iznad sela Župa Biokovska na nadmorskoj visini od 900 metara. S obzirom da je od prije par godina na tom lokalitetu obnovljena jedna privatna pojata u planinarsku kuću Akademika Josipa Roglića, česti smo gosti ove planinarske destinacije jer je lako dostupna. Ujedno dobro posluži za odmor i dopunu zaliha vode prilikom uspona i hodočašća na vrhove Sveti Vid i Rok jer je uz kuću obnovljena i čatrnja u kojoj uvijek ima vode. Dogovor je biio da se nađemu u 8 sati u Zagvozdu kod Miloga na kavi gdje se običavamo sakupljati jer dolazimo s raznih strana. Poslije uobičajenog rituala, nas petero (Šola, Kery, Mijo, Pridsidnik i Jole) uputili smo se u selo Župu s dva auta jer smo uspon na Čuliju planirali iz zaselka Turići a silazak u zaselak Takalo kako bi razbili monotoni povratak istim putem. Taj nas je razlog koštao nešto utrošenog vremena pa smo krenuli u 9 sati. Vrijeme idealno, nije hladno a nije ni vruće, red sunca – red oblaka, snijega malo i prilično tvrd a opet dovoljno mekan da se ne upada duboko pa nismo koristili gležnjače. Kako nam se nije žurilo jer je vremena bilo na pretek, vukli smo se uz povremena slikanja cijela 2,15 minuta. Na Čuliju smo stigli bez umora i dobroga raspoloženja a prednjačio je naš Mijo, skori mladoženja pa smo ga stalno zafrkavali da će sad manje u brda sijećajući se jednoga našega staroga planinara i anegdote na njegov račun. Poslije odmora i okrijepe uputili smo se kući kako bi stigli pogledati završni slalom Svjetskoga prvenstva u skijanju a neki i na planirani ručak.
Ispod je prilogu opširna foto dokumentacija s ture na Čuliju…
