Grossglockner s visinom od 3798 metara najviši je vrh Visokih Tura i ujedno najviši planinski vrh Republike Austrije. Na njegov vrh popeo sam se sa sjevera ledenjakom Hoffmannskees davne 1988. godine u sklopu ledenjačkog tečaja Vodičke službe HPS-a.
Grossglockner 3798 m
Ni na kraju pameti mi nije bilo poslije 24 godine ponovo se penjati na Grossglockner kada su me Brane i Mijo propitkivali za detalje uspona na ovog alpskog velikana. Kako oni nisu imali namjeru penjati se na Glockner bez mene tako sam stjeran u kut ipak nevoljko odlučio poći ali samo kao potpora s obzirom da poznam ćud ovog alpskog vrhunca. Za uspon sam im predložio južnu po meni lakšu varijantu iz mjesta Kals jer penje nešto manjim i lakšim ledenjakom Kodnitzkees. Kako su momci bili nabrijani a i super fizički pripremljeni nisam ni u snu posumnjao da neće uspjeti osvojiti vrh, a potajno sam počeo vjerovati i u svoje fizičke sposobnosti jer smo zajedno u posljednjih mjesec-dva ostvario nekoliko jačih planinarskih uspona po našim planinama. To se pokazalo deplasiranim jer kondicija je istina bila odlična ali moje “stakleno” kolino je odlučilo da uspon prekinem na ledenjaku Kodnitzkees na nekih 3000 metara visine. Sigurno bih se popeo na sami vrh ali pitanje je bilo kako se spustiti s obzirom na stanje subpatelarne hrskavice zbog čijega oštećenja sam trpio jake bolove. Da ih nebi usporavao, a i zbog bolje koncentracije i sigurnosti koja će im biti potrebna sutradan na završnom usponu preko istaknutog grebena Kleinglocknera koji će sigurno biti nagužvan penjačima sa raznih strana, odlučio sam odustati iako su me obojica odvraćala o te odluke nudeći se da će mi nositi opremu. Upozorio sam ih da pripaze na prijelaz preko ledenjačkih pukotina, manju feratu ispod skloništa i na međuosiguranje prilikom mimoilaženja na grebenu i okrenio prema Lucknerhausu. Oni su nastavili ledenjakom i manjim grebenom prema ishodišnoj točci za sutrašnji završni uspon, skloništu Erzherzog Johhan Hutte na 3454 metara visine. Iako vrijeme nije obećavalo, padala je ledena kiša a vrh bio zatvoren u oblake, vjerovali smo u vremensku prognozu koja je za sutrašnji završni uspon predvidila dobro vrijeme. Poslije dobro provedene noći naš navez je po odličnom vremenu osvojio vrh u neopisivoj gužvi, a isto tako se sretno spustio u rekordnom vremenu na Lucknerhaus bez ikakvih problema. Osim jedne izgubljene kacige sve je proteklo u savršenom redu. Čestitamo našim Branimiru i Miji na odličnom usponu!
Kako izgleda alpski uspon pogledajte u ovih nekoliko fotografija, a uskoro slijedi i veća galerija fotografija s ove ture…
