Danas poslije kratkog dogovora nas četvero Šola, Kery, Zoki i moja malenkost smo poslijepodne otišli pronaći i trasirati dionicu kružne staze kroz kanjon Badnjevice, tj. trasu s druge strane kanjona.
Jedno auto smo ostavili u Prološcu kod staroga mosta gdje završava staza i otišli na branu kod Zelenog jezera. Uputili smo se malo prije 15 sati. Na mjestu gdje smo predvidili kamp za Dan dalmatinskih planinara naišli smo na domaće ljude – Kataviće koji su uređivali teren. Dogovorili smo oko korištenja terena za kamp, a oni se spremaju napraviti boćalište u blizini s drvenim klupama od porušenih trupaca pa će kamp izgledati prirodno i funkcionalno. Kako kažu, spremaju se i popraviti pristupni put do kampa. Unaprijed im hvala na usluzi. Malo poslije smo već prešli preko inproviziranoga mosta od srušene topole i na drugoj strani pronašli ulaz u stazu. Prihvatili smo se prosijecanja iako je staza prilično dobra iako malo strma ali za planinare neće biti problema. Ipak nakon dosta posla smo izašli na vrh kanjona odakle puca odličan vidik na Zeleno jezero i sam kanjon Badnjevica. S druge strane dobro vidljiva je i naša staza koju smo završili. Samim rubom smo napredovali preko odličnih vidikovaca do stare kule iznad Prološca i nije bilo potrebno puno procijecati. Poslije kule staza se slabo nazire iako također nije bilo puno procijecanja samo smo gubili vrijeme na traženje prolaza kroz borovu šumu prema donjim skakalima i sastavu staze s završetkom naše staze s druge strane kanjona. Očito smo negdje promašili dobro vidljivu stazu pri dnu kanjona na koju smo naišli na kraju puta. Taj dio ćemo morati istražiti slijedeći tjedan iako i ovaj put što smo ga pročistili je sasvim zadovoljavajući.
Pogledajte kako to izgleda u slikama…
