Danas na jutarnjoj kavi u kafiću kod našega Travara na brzinu smo dogovorili da bi bilo dobro iskoristiti odlično vrijeme i poslijepodne kad se završi s poslaom skočiti u selo Mamiće i prosjeći jednu dionicu staze oko Lokvičićkih jezera.
Oko Lokvičićkih jezera – prosijecanje
Nije nam dugo trebalo da se okupimo, pa smo to i uradili ispod sela Mamići u Lokvičićima, a dogovor je pao za minutu. Nas četvero (drug predsjednik i brat mu Džofa, Zoran i moja malenkost) pošli smo od Mamića jezera, tj. od skretanja prije jezera do kuda je u nedjelju ekipa markirala stazu od parkinga iznad Galjipovca pa okolo koliko se stigne.
Drugi dio ekipe Šola i Kery su otišli u selo Knezoviće i od gore su krenuli prosjecati stazu prema nama. Dogovor je bio da ne stajemo dok se ne sretnemo na stazi, a to je značilo dok se taj dio staze ne završi, što je ujedno i jedini dio staze koji nam je ostao ne očišćen.
Oko 18.30 sati kad je sunce već počelo zalaziti odjednom su se iznad nas na rubu Knezovića jezera pojavili Šola i Kery pa smo mogli odmoriti 5 minuta i popiti malo vode. Usput na povratku prema autima u selu Mamići smo još dodatno očistili jednu dionicu koja je bila malo zarasla i oko 19 sati završili cijeli posao kojega smo planirali tako da u nedjelju planiramo veću akcija markiranja cijele staze. Plan je da se u dvije grupe markacista obilježi i završi cijela trasa.
Na žalost, aparat nismo imali pa nismo snimili slike da vam pokažemo što smo sve uradili.