Hrvatsko planinarsko društvo „IMOTSKI“ osnovano je 5. srpnja 1927. godine i jedno je od najstarijih planinarskih društava u Dalmaciji. Društvo je osnovano kao podružnica Hrvatskog planinarskog društva pod imenom „BIOKOVO“ Imotski.
Prvi Predsjednik bio je Vid Petričević, a tajnik Ljubo Tripalo. Za blagajnika je izabran Grunislav Bitanga, a upravni odbor još su sačinjavali Lj. Vučemilović i V. Polferov. Na žalost, Društvo nije bilo dugog vijeka pa ubrzo prestaje s organiziranom aktivnošću, već 1928. godine, ali članovi Društva samostalno ili u grupama i dalje pohode planine u bližoj okolici posebno Biokovo.
Imotski planinari na vrhu Biokova Svetom Juri 18. rujna 1932. godine
Ante Jelavić kod Matice HPD-a u Zagrebu 1935. godine ponovo pokreće inicijativu za oživljavanje Društva, ali je ono osnovano tek 3. lipnja 1938. godine reorganizirano i s novim imenom HPD „IMOTSKA JEZERA“, jer ime “Biokovo” je u međuvremenu preuzelo novoosnovano planinarsko društvo u Makarskoj.
Prema podatcima pok. dr. Veljka Vukovića jednog od osnivača Društva, članstvo je redovito organiziralo izlete u okolicu Imotskog, na Biokovo i Zavelim. Sudjelovali su u pošumljavanju goleti između Crvenog i Modrog jezera, park šume Gaj i ekološkim akcijama koje je organiziralo ekološko društvo “Lipa“. Moramo istaknuti da se grupa Imotskih planinara predvođena pok. Pjerkom Penovićem uspela na Triglav 14. kolovoza 1933. godine, što je u to doba među planinarima bilo iznimno dostignuće. Početkom Drugog svjetskog rata gasi se svaki rad Društva. Na žalost, do danas nismo pronašli nikakvih pisanih tragova o djelovanju Društva osim nekoliko fotografija iz privatnih zbirki dr. Veljka Vukovića, Pjerka Penovića i Mile Delića.
Sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća u Imotskom se javljaju dvije grupe ljubitelja prirode, izletnika i špiljara. Grupa izletnika okupljala se oko Petra Vlajčića, a pohodili su planine u okolici Imotskog i susjedne BiH. Druga grupa uglavnom je špiljarila po okolici, sačinjena mahom od imotskih izviđača. Predvodio ih je pok. Davorko Barbir, student arhitekture, naš poznati slikar imotskih veduta i strastveni špiljar.
Imotski planinari na Razvali pod Svetim Jurom na Biokovu 1932. godine
Početkom osamdesetih godina, na inicijativu Joška Vukosava i Petra Vlajčića grupe se sastaju i organiziraju nekoliko zajedničkih planinarskih tura, izleta i špiljarskih istraživanja. To je bio temelj za organizirano djelovanje obiju grupa. Nedugo zatim javila se ideja o osnivanju planinarskog društva. U početku je postojala ideja o osnivanju sekcije pri PD „MOSOR“, ali je ona ubrzo odbačena.
Imotski planinari na vrhu Vošac na Biokovu 1957. godine
Tijekom 1983. godine priprema se osnivačka Skupština novo obnavljenog planinarskog društva. Administrativne poslove riješio je Petar Vlajčić, a prof. geografije Jozo Ćosić animira učenike SŠC „dr. Mate Ujevića“ vodeći ih na Kaoce u Biokovu.
Osnivačka skupština PD „IMOTSKI“ održana je 9. prosinca 1983. godine. Za predsjednika je izabran prof. Jozo Ćosić, dopredsjednika prof. Ratko Zec, tajnika Josip Vukosav, a za blagajnicu Željka Ćosić. Predsjednik nadzornog odbora bio je Ivan Brečić „Učo“, a predsjednik suda časti Petar Vlajčić. U upravni odbor izabrani su: Davorko Barbir, Ivan Brečić „Učo“, prof. Jozo Ćosić, Marija Ćosić, Željka Ćosić, Vesela Lelas, Josip Malić, Petar Mustapić, Petar Vlajčić, Josip Vukosav i prof. Ratko Zec.
Imotski planinari na usponu u Biokovu 1957. godine
Do početka Domovinskog rata članovi Društva pohodili su većinu Hrvatskih planina, a i mnoge planine susjednih država. Redovito su sudjelovali na svim većim planinarskim skupovima. Pohodili su razne specijalizirane planinarske tečajeve i škole, a sami smo organizirali i visokogorske ture u Alpe. Pohodili smo mnoga visoka svjetska gorja, a između ostaloga dva puta smo osvojili krov Europe Mont Blanc, Grossglockner i Marmoladu u Dolomitima. Popeli smo Pic Berninu, Breithorn, Grossvenediger, Grand Paradiso, Musalu i Olimp, a penjali smo i na Matterhorn, Monte Rosu, Aconcaqu u Andama, i Elbrus na Kavkazu.
Imotski planinari na Biokovu 1929. godine
Društvo je pred Domovinski rat brojilo 176 članova, mahom omladine. Pred sam rat, Društvo je za okupljanje i sastanke koristilo staru kućicu na ulazu u Modro jezero, koju je samo adaptiralo i uredilo uz veliku pomoć svog člana dipl. ing. Joze Nikolića.
Imotski planinari na izlazu iz šume u srcu Biokova 1935. godine
Početkom Domovinskog rata rad Društva je stagnirao, ponajviše iz razloga što je nekolicina članova Društva stupila u obranu domovine, tj. u Hrvatsku vojsku i policiju. Dio članstva i dalje je planinario ali uglavnom po Biokovu, jer se i u BiH-u ratovalo, a za putovanja u Alpe i druge planinarske destinacije nije bilo mogućnosti.
Po završetku Domovinskog rata Društvo je ostalo bez prostorija jer je kućica srušena zbog izgradnje ceste oko Modrog jezera. Bez obzira na sve okolnosti Društvo i dalje živi i radi, ali s puno manje elana i entuzijazma članova, najviše zbog katastrofalne gospodarske situacije i nezaposlenosti u Imotskoj krajini.
Pjerko Penović na Kredarici
Pjerko Penović na vrhu Triglava 14. kolovoza 1933. godine
Društvo danas broji preko 150 članova (prema izdanim iskaznicama od promjene 1992.), od kojih je aktivno na žalost samo pedesetak. Starosna struktura Društva je raznolika i kreće se od 18-65 godina starosti. Tijekom ovih skoro 40 godina djelovanja Društvo je ostvarilo preko 1000 raznih planinarskih akcija u kojima je sudjelovalo više od 7000 sudionika.
Imotski planinari na Biokovu 1929. godine
Između ostalog, naši članovi su se tijekom jubilarne 2008. godine (25. godina od obnavljanja Društva), popeli na vrh Kilimanjara Uhuru Peak 5895m i penjali se Himalayom – Gokyo & Everest Trek s usponima na Gokyo Ri 5360m i Kala Pathar 5550m.
Radi boljeg i kvalitetnijeg rada, Društvo je početkom 2008. god. iznajmilo za okupljanje prostoriju u ulici Matije Gupca bb (Sučića kuća), u godini kada smo obilježavali 25. godišnjicu obnavljanja Društva i kontinuiranog rada.
Prostorije su opremljene skromno ali funkcionalno. Posjedujemo kompletnu arhivu, planinarsku literaturu, ponešto penjačke i speleološke opreme i umjetnu stijenu za trening slobodnog i sportskog penjanja koju je izradio i hvatištima opremio prof. Ivica Franceschi, vrhunski sportski penjač i nekadašnji državni reprezentativac. Na žalost, zbog nedostatka financijskih sredstava od kolovoza 2009. godine više nismo u mogućnasti isplaćivati najam društvenih prostorija i režijske troškove, pa smo privremeno jedno razdoblje bili beskućnici, da bi napokon od Grada dobili prostorije ispod gradske mrtvačnice u Blajburškoj ulici kojima se služimo od 2011. godine.
Imotski planinari ispred stare kapele na Svetom Juri 1965. godine
Nova kapela Svetog Jure izgrađena 1968. godine
Za doprinos promicanju i razvoju sporta u Imotskom, Društvo je koncem 2008. godine dobilo Plaketu grada Imotskog. Također za sportske rezultate, Plakete su dobili i naše sportsko penjačke nade Mia i Bože Prnjak, koji su klasi BOULDER, disciplina B aktualni državni prvaci za 2008. godinu, dok je Petra Prnjak u istoj disciplini zauzela treće mjesto. Na žalost, od 2010. godine nismo u mogućnosti financirati naše mlade penjače koji od tada na natjecanjima nastupaju za ŠPK “Marulianus” iz Splita koji im je omogućio opremu, trening i troškove natjecanja.
Iako Imotska speleologija vuče svoje korjene još iz 70-ih godina prošlog stoljeća, tek početkom 2012. godine grupa špiljara je na inicijativu prof. Branimira Jukića osnovala Speleološki odsjek koji od tada aktivno sudjeluje u svim društvenim događanjima. Odsjek broji desetak mahom mlađih članova koji su završili speleološku školu, a jedan član položio je i ispit za speleologa. Naši špiljari svoju su djelatnost usmjerili u istraživanja speleoloških objekata na područje Imotske krajine i susjedne Hercegovine. U jesen 2013. godine naš SO je organizirao veliku Znanstveno-istraživačku ekspediciju s ciljem snimanja 3D modela i profila Crvenog jezera. Tijekom samog istraživanja, specijalnom ronilicom ROV prvi put u povijesti snimljeno je i samo dno Crvenog jezera o čemu su izvještavali svi hrvatski mediji, a rezultati novoga istraživanja prezentirani su na Skupu speleologa 2013. godine u Momjanu – Buje.
H.Vučemilović i L. Mustapić u Gojakovoj jami – Vrgorac 1981.