Ponekad zažalim što pisana riječ nema nešto poput minute šutnje koju rabimo u svakdašnjem životu. Da se razumijemo nije razlog tome nikakvo odavanje počasti preminulom planinaru niti bilo kome pokojnom. Minuta pisane šutnje bi mi trebala kako bi odao počast trudu našim mladim snagama u povodu akcije pročišćavanja planinarske staze Čikeši – Grljak.
Danas je moje srce puno gledajući na slici ovoga “malog” Šolu – kako ga zovemo – dok drži motornu pilu u bespućima Bijakove i pomislim – ipak nije bilo uzaludno, ipak nije bilo uzaludno…! Kroz glavu mi prođe sav onaj podsmijeh na naše gorske izlete tamo još osamdesetih godina prošlog stoljeća koji su bili istinsko čuđenje i tema zafrkancija lokalnih komentatora u ovom “planinskom” kraju. Naše izlete pratilo je vječno – “Iđu u brdo a bez ikakva posla “- .
Jedan od bezbrojnih pogleda na Juru
Ipak unatoč podsmjehu i nerazumijevanju okoline , bez službenih prostorija, manjkavim financijskim sredstvima, ratu i poraću usprkos ideja planinarska poput gorske jele je zazelenjelja kroz žar naših mladih snaga – nastavljača naše loze tragača za neizrecivim. Imajući sve te godine na umu neizmjerno sam sretan kada sam dobio slike naših mlađaraca koji su nedjeljna izležavanja i beskorisna popodneva sa vršnjacima zamijenili nečim što se zove rad za opće dobro. Oboružani alatkama iz kućnog arsenala prionuli su pročišćavanju zarasle Bijakovske staze na dijelu Čikeši – Grljak. Područje je to pod upraviteljstvom Parka prirode Biokovo a od kojega je naše društvo dobilo ponudu za održavanjem.
Pogled s platoa ispred Krajske kuće
Ponudu smo iskoristili na najbolji način jer je čak osmorica planinara ponavljam još jednom na neki način žrtvovala svoju nedjelju za nešto što im ni nakoji način neće biti plaćeno osim kroz onaj osjećaj da rade nešto što će ih nadživjeti odnosno da će to služiti drugim ljudima – tragačima za smislom kakvi su i sami. I zato ovom prilikom još jedan naklon Džofi, Luji, Keriju, Alenu, Fedoru, Šoli i još nekolicini čija imena ne znam koji su pokazali da život ima smisla i kad radite nešto bez neke osobite koristi unatoč svim ekonomskim teorijama o prihodu i rashodu kojima nas zasipaju apostoli profita. Dakako ne valja smetnuti u ovom članku i važne faktografske činjenice vezane za ovu stazu a ta je da je informacija na putokazu s početka staze totalno kriva i da nikako nije moguće stići do kućice za 2,5 sata kako stoji na tabli već da je točniji podatak 3,5 sata pa molimo sve one koji se upućuju na ovaj dio Bijakove da to imaju na umu. Također valja imati na umu da je podatak na tabli o planinarskom domu blago rečeno totalna izmišljotina –
Totalno krivo
– jer taj “planinarski dom” izgleda ovako :
“Planinarski dom” – Krajska kuća (ha! tko zna možda jednom…)
Ipak sve u svemu valja istaći da je zahvaljujući trudu HPD Imotski pročišćena ova Bijakovska staza što će nadamo se biti od koristi ljubiteljima Bijakovskih ljepota koji se budu zaputili ovim dijelom mile nam ljepotice Bijakove.
Na prosječenoj stazi
Ne mogu završiti ovaj članak a da na kraju ne iskažem svoje divljenje spram nesebičnom radu i kažem – GLEDE I UNATOČ SVEMU JOŠ JEDNOM
H V A L A našim momcima!!!