Vran i Diva Grabovčeva

Umjesto prve nedjelje mjeseca srpnja, sveta misa i obilježavanje uspomene na Divu Grabovčevu pomaknuto je za zadnju nedjelju lipnja pa smo tim slijedom i mi promijenili naš plan izleta.

Već prema tradiciji nastojimo uklopiti ovo hodočašće u naš plan, pa smo tako i ove godine otišli put Blidinja i uspeli se na vrh Velikog Vrana. Na žalost, sve je manji odaziv naših starijih planinara na društvene izlete pa se tako kod Hajdučkih vrleti okupilo tek nas petero. Već prema ustaljenom planu slijedio je uspon na vrh pa odlazak na misu u 11 sati. Pogled na Vran zaklonili su nam tamni oblaci, a temperatura se spustila na mizernih 9 stupnjeva Celzija. Ni vjetar nije bio zanemariv pa smo požalili što uz kompletnu zimsku opremu nismo dodali još i rukavice jer su nam ruke zeble od hladnoće kao i usred zime. Bez obzira na loše uvjete nismo se predali i za nešto više od dva sata bili smo na vrhu Velikog Vrana. Zbog jakog vjetra i zime samo smo poslikali nekoliko standardnih fotki i pobjegli u zavjetrinu kleke na kraći odmor. Ipak, na vrijeme smo stigli na svetu misu jer smo zbog hladnoće s vrha Vrana sletili za manje od sat vremena. Prema običaju, na Kedžari kod Divina groba služila se sveta misa uz nazočnost velikog broja hodočasnika iz raznih krajeva, a prema registracijskim oznakama i Imoćani su došli u većem broju. Poslije ručka posjetili smo franjevački samostani u Masnoj Luci i usput razgledali crkvu svetog Ilije i samostansku umjetničku zbirku.

Kako je protekla zadnja nedjelja u lipnju pogledajte u slikama ispod...